* Vijesti...

VIZA ZA „B“ LIGU

Jedna od utakmica koja je unaprijed bila označena hamletovskim „biti ili ne biti“ prošla je neslavno – Željezničar je jedva dohvatio poneki poen, a usprkos nikakvoj osobitoj igri Velebita iz Otočca, čakovečka ekipa realno nije bila ni blizu bodova. Velebit je promarširao kroz Mladost u znaku identičnih znamenki: 6-2 uz 62 razlike, a da „tragedija“ bude gora, sve se to odvijalo na brojkama koje se viđaju i u nižim ligama (3368-3430).

Željezničar kao da je startao s kladioničarskim hendikepom – od samog starta, nakon svega nekoliko kugli, Velebit je stekao prednost koju do kraja dana više nije ispuštao. Ako bi se u nekom trenutku Željo i približio na desetak drva minusa, gotovo odmah bi to prosuli u samo par hitaca pa bi se gosti ponovno odlijepili na pedesetak razlike. Tomislav Tvarog kao jedan od stožernih igrača nije mogao ništa protiv Vidaka. S jedne strane Vidak je igrao odlično (601), dok je Tvarog (573) na momente nepotrebno gubio koncentraciju ljuteći se na svog suigrača čime je zapravo činio medvjeđu uslugu samome sebi što ga je i koštalo atipičnih pogrešaka te većeg rezultata. A taj koji je nervirao i momčad i publiku bio je Luka Štrukelj koji je svaku priliku da dostigne Juričevića bacio u bunar. Istina, nije kuglana baš darivala njegove bombe kao obično, ali prvenstveni razlog zašto ga je Juričević dobio sa 567-548 bio je u nedopustivo  visoki broj promašaja, njih čak osam.

Unatoč zaostatku od 0-2, razlika u čunjevima je bila samo 47, a kako je u srednjem bloku Velebit igrao s najslabijim parom, od Željezničara se tražilo dovođenje rezultata barem u egal, ako ne i prebacivanje jezičca vage na njihovu stranu. A to su trebali ostvariti gotovo sigurni budući pojedinačni prvak Međimurja Franjo Gosarić (prije finalnog nastupa s prosjekom od 600 čunjeva ima praktično nedostižnih 65 drva plusa) te vječni dosadašnji prvak Predrag Turk. Turk je svoj dio posla odradio protiv Devčića (522), barem što se tiče uzimanja duela, ali se svakako očekivalo više od 565 čunjeva. Gosarić je nažalost još jednom podlegao pritisku i tu najviše dolazi do izražaja njegovo neiskustvo koje proizlazi iz prenaglog prelaska iz treće lige do standardnog prvotimca u prvoj ligi. Gosarić je startao s obečavajućih 146, ali tu je ujedno bio i kraj njegovim pogocima. Butorac ga je do kraja uništio sa 593-537.

1-3 i 60 drva pokušali su stići Zoran Jagić i Ninoslav Mikac. Kontra pouzdanih kuglača Velebita, Zubčića i Mesića, nije išlo. Mikac je doduše odradio najbolju partiju sezone (576) te donio još poen protiv Mesića (566), ali u suradnji s „poljepljenim“ Jagićem (ozljeda zgloba bacačke ruke), nije uspjevao nimalo svesti minus u okvire dostižnoga. Jagića je zamijenio Bojan Plevnjak te su u zbroju njih dvojica skupili 569 drva što je bilo nedostatno za Zubčića (581) pa je Velebit odnio iz Čakovca možda i presudne bodove u borbi za osmo mjesto.

Da ne bi sve bilo samo negativno, ima i jedan paradoks – unatoč porazu, Željo je napredovao za jedno mjesto na ljestvici te je samo začelje prepustio Medveščaku. Ali važnija je ipak činjenica da su konkurenti odmakli na 3-4 boda, bojimo se s tendencijom povećanja te razlike. Pred zadnje kolo, piliti ćemo naopako u želji da isprovociramo inat među igračima. A ta posljednja jesenska utakmica biti će kod Bjelovara. Imajući u vidu samopouzdanje Željezničara, za koje je malo reći da je na niskim granama te već očiglednu psihološku blokadu u glavama, neka velika očekivanja sa staza na kojima nisu ni u prošlosti briljirali, teško je najaviti. Eventualnim novim porazom, Željo bi već lagano izvadio vizu za „B“ ligu dogodine.


Susret gradskih rivala bio je u Čakovcu. Formalnog domaćina Željezničara 2 na startu je iznenadio Prosvjetar povevši s 2-0 i 60 drva. Prošlotjedni dvojac za primjer, Luka Hojski i Goran Vrček, zamalo su u petak bili tragičari kod Željezničara. Igor Maček (545) je idealno iskoristio „preciznu“ igru Hojskog (506) po durevima, dok se Nebojša Žnidarić istaknuo s 554 nedopustivši Vrčeku (533) izjednačenje. No, kad već nije došlo tada, stiglo je kroz sat vremena kada je Željo ne samo vratio u egal na 2-2, nego je s točno 100 drva viška kroz drugi blok poništio raniji minus i stigao do vodstva od 40 čunjeva. Najzaslužniji je igrač utakmice Igor Kolarić (571), a podjednake „zasluge“ s druge strane ima Franjo Božak koji mu je to sa mizernih 495 i dopustio. Zvonimir Turk djelovao je na oko uvjerljivije od konačnih 532, ali i to je bilo dovoljno za Iliju Višića (508). I kad se već činilo da je Željo odveo susret u sigurne vode, Prosvjetar je u završnici još jednom priprijetio. Posebno im je to omogućio Nikola Turk koji je krenuo odlično (283), ali onda neshvatljivo potonuo (228) pa je Emil Horvat s 549 izgradio popriličnu razliku. Srećom Željezničar je imao raspoloženog Luku Štrukelja (569) koji nije dopustio Stjepanu Blažeku (540) da se oporavi od početnog minusa (152-125) i time doveo Željo do minimalne pobjede od 5-3 uz 31 drvo plusa.

STRUJNI UDAR

Sudbinu starijih kolega dan prije proživjeli su kod Željezničara 2. U derbiju dosadašnjeg dijela sezone gostovali su kod pojačane Elektre iz Križevaca te izgubili sa 6-2 i 45 razlike čime su vodeće mjesto prepustili ekipi Obrtnika iz Oroslavja. Kolika je bila želja kod čakovečke momčadi da se već u direktnom dvoboju s glavnim konkurentom prvenstvo usmjeri na Željezničarov mlin vidljivo je iz činjenice što su specijalno za ovu prigodu angažirane i usluge prvotimca Franje Gosarića koji je trebao dati sigurnost i čvrste brojke (dan ranije na kvalifikacijama pojedinačnog prvenstva MKSa debelo je popravio osobni rekord na impresivnih 630), a isto je kod igrača Elektre izazvalo prilično ogorčenje i revolt.

Željo je odlično otvorio. Jednu od najboljih partija u dresu Željezničara odradio je Luka Hojski koji je s 583 drva posve deklasirao Knapića (523). Poen se osvojio i tamo gdje se nismo nadali – odlični Goran Vrček (559) u potpunosti je nadigrao nekadašnjeg prvoligaša Štefoića (518) čije je ponašanje na susretu podosta neprilično. A problemi su nastali tamo gdje se to nije smjelo dogoditi. „Pojačanje“ Franjo Gosarić bio je posve izgubljen kuglajući poput početnika (250) pa se pribjeglo posve neplaniranoj zamjeni u kojoj ulozi se nije snašao Zvonimir Turk pa je Cenko s 561 lakoćom nadvisio zbroj spomenutog dvojca od slabih 497 i vratio Elektru na podnošljiv zaostatak.

U nastavku potpun raspad sistema kod Željezničara. Matija Vikert neshvatljivo očajan (234), a Nikola Turk kao još jedna izvanredna zamjena jedva za čunj jači pa je Kirin unatoč za njega slabom učinku od 532 ne samo izjednačio već donio i zalihu čunjeva Elektri. Kako su i Igor Kolarić (521) i Luka Štrukelj (525) izgorjeli uslijed važnosti susreta, unatoč ne osobitim brojkama Horvat (536) i Šimatović (529) odveli su Elektru do pobjede.

SLOBODAN PAD

Pred nepuna dva mjeseca Željezničar je na otvaranju sezone ostvario pobjedu i „kočoperio“ se s drugog mjesta na ljestvici. U tom trenutku sasvim sumnjamo da je itko mogao zamisliti da će mu to biti jedini uspjeh kroz dulje razdoblje. Jer zaredali su porazi, silazna putanja forme koji su kulminirali minulog vikenda kada je Željo dotaknuo samo dno. Doslovce. Od subote, Željezničar je fenjeraš u prvoj ligi. Nadamo se samo privremeno, tješimo se da je veliku ulogu u tome imao raspored prema kojem su do sada igrali većinom s momčadima koje streme ka vrhu, očekujemo da se vrate negdje propuštene prilike, ali prije svega da momčad pronađe osjećaj za kuglu i staze. Željo je kod osječkog Kandita izgubio sa 7-1 i 139 razlike. Kako nakon takvog konačnog rezultata objasniti da je Željo imao svoje šanse, da je bio „u igri“ za bodove?!? Teško. Ali pokušati ćemo.

Na polovici prvog bloka kod Željezničara je Tomislav Tvarog praktično već imao osiguran poen, Bojan Plevnjak je držao 2-0 u setovima, a u izglednoj poziciji je bio i Predrag Turk. Gotovo da bi u tom trenutku dali ruku u vatru da će Željo povesti barem sa 2-1, ako ne i čistih 3-0. Kao što je očito iz uvodno prezentiranog rezultata, sve se odvilo posve suprotno. Jedini koji je zadržao kontinuitet kvalitetne igre tokom cijelog nastupa bio je naravno Tvarog (601) koji je nadvisio Kneževića (568). Predrag Turk (532) potonuo je protiv neuvjerljivog Marka Jeličića (558), a situaciju je u negativnom kontekstu preslikao i Plevnjak (535) kontra Rupčića (564). 1-2 i -49 na „poluvremenu“ još je držalo utakmicu otvorenom.

Ali vrlo kratko. Jer već u narednih 30 kugli Kandit je izgradio dodatnih  76 plusa i priči je bilo kraj. Do završetka utakmice Bojan Košak (538), Ninoslav Mikac (530), a ovaj puta iznimno čak i Zoran Jagić (541) samo su gledali u nebo, križali se,  molili, psovali, nervirali se – ali pomaka ni igračkog ni rezultatskog više nije bilo. Begović (561), Nedeljko Jeličić (592) i Biloš (572) nisu dali da im se priđe ni blizu. Rijetko se, da ne kažemo nikada, Željezničaru događalo da mu paktično cijela momčad bude na 530, čim napuste Mladost međimurski kuglači se više ne snalaze na stazama, izuzev Tvaroga koji je konstanta gdje god se igralo. Posebno zabrinjava što pola momčadi čisti oko 160, neki jedva da stignu do 170, a to su brojke glede kojih poludi i trener rezervne momčadi kod svojih juniora.

Da subota ispadne još i gora pobrinuo se Bjelovar koji je napravio iznenađenje prvenstva pobjedivši do sada neporaženog Zaprešića, a onda je još i Velebit otkinuo bod Grmoščice i eto nama Želje na dnu. Takav rasplet naprosto nameće imperativ pobjede kada u subotu u Čakovec dođe Velebit. Jedina dobra vijest je da su bodovne razlike male, s jednom pobjedom već si u sigurnoj zoni. A i na Mladosti se Željezničari osjećaju ugodnije.

VIKERT I KOLARIĆ DRŽAVNI PRVACI

Juniori čakovečkog Željezničara Matija Vikert i Igor Kolarić jedina su svijetla točka kluba minulog tjedan. I to kako svijetla – zlatnog sjaja. Na državnom prvenstvu u disciplini tandem koje se održavalo u Zaboku Vikert i Kolarić su suvereno osvojili najvrednije odličje. Prošle godine u istoj konkurenciji uzeli su srebro – sada su se popeli stepenicu više. Kvalifikacije su okončali na četvrtom mjestu, a onda su bili izuzetno sigurni kroz razigravanje ne izgubivši ni seta. Redom su padali zagrebački klubovi Grmoščica i Ponikve, u polufinalu Goranin iz Delnica, a kao šećer na kraju savladani su kuglači Zaboka na njihovoj domaćoj kuglani – i to svi sa po 2-0. Titula bez mrlje u kojoj je posebni obol serijom oborenih teških pozicija dao Matija Vikert uz zadovoljavajući doprinos Igora Kolarića. Vikert i Kolarić tako su na najbolji način ponovno istaknuli kandidaturu za još jedno priznanje najboljeg para Grada Čakovca. Na korak do medalje zapeo je drugi tandem Željezničara u sastavu Zvonimir Turk i Manuel Korent. Nakon desete pozicije u kvalifikacijama napravili su dodatan iskorak pobjedivši u osmini finala drugi par Goranina. U četvrtfinalu namjerili su se na dečke iz Zaprešića od kojih su doduše izgubili sa 2-0, međutim unutar svakog seta Turk i Korent su do dvije-tri kugle prije kraja bili ne samo poravnati već čak i u vodstvu da bi u finišu do izražaja došlo prije svega neiskustvo Manuela Korenta.