Jedna od utakmica koja je unaprijed bila označena hamletovskim „biti ili ne biti“ prošla je neslavno – Željezničar je jedva dohvatio poneki poen, a usprkos nikakvoj osobitoj igri Velebita iz Otočca, čakovečka ekipa realno nije bila ni blizu bodova. Velebit je promarširao kroz Mladost u znaku identičnih znamenki: 6-2 uz 62 razlike, a da „tragedija“ bude gora, sve se to odvijalo na brojkama koje se viđaju i u nižim ligama (3368-3430).
Željezničar kao da je startao s kladioničarskim hendikepom – od samog starta, nakon svega nekoliko kugli, Velebit je stekao prednost koju do kraja dana više nije ispuštao. Ako bi se u nekom trenutku Željo i približio na desetak drva minusa, gotovo odmah bi to prosuli u samo par hitaca pa bi se gosti ponovno odlijepili na pedesetak razlike. Tomislav Tvarog kao jedan od stožernih igrača nije mogao ništa protiv Vidaka. S jedne strane Vidak je igrao odlično (601), dok je Tvarog (573) na momente nepotrebno gubio koncentraciju ljuteći se na svog suigrača čime je zapravo činio medvjeđu uslugu samome sebi što ga je i koštalo atipičnih pogrešaka te većeg rezultata. A taj koji je nervirao i momčad i publiku bio je Luka Štrukelj koji je svaku priliku da dostigne Juričevića bacio u bunar. Istina, nije kuglana baš darivala njegove bombe kao obično, ali prvenstveni razlog zašto ga je Juričević dobio sa 567-548 bio je u nedopustivo visoki broj promašaja, njih čak osam.
Unatoč zaostatku od 0-2, razlika u čunjevima je bila samo 47, a kako je u srednjem bloku Velebit igrao s najslabijim parom, od Željezničara se tražilo dovođenje rezultata barem u egal, ako ne i prebacivanje jezičca vage na njihovu stranu. A to su trebali ostvariti gotovo sigurni budući pojedinačni prvak Međimurja Franjo Gosarić (prije finalnog nastupa s prosjekom od 600 čunjeva ima praktično nedostižnih 65 drva plusa) te vječni dosadašnji prvak Predrag Turk. Turk je svoj dio posla odradio protiv Devčića (522), barem što se tiče uzimanja duela, ali se svakako očekivalo više od 565 čunjeva. Gosarić je nažalost još jednom podlegao pritisku i tu najviše dolazi do izražaja njegovo neiskustvo koje proizlazi iz prenaglog prelaska iz treće lige do standardnog prvotimca u prvoj ligi. Gosarić je startao s obečavajućih 146, ali tu je ujedno bio i kraj njegovim pogocima. Butorac ga je do kraja uništio sa 593-537.
1-3 i 60 drva pokušali su stići Zoran Jagić i Ninoslav Mikac. Kontra pouzdanih kuglača Velebita, Zubčića i Mesića, nije išlo. Mikac je doduše odradio najbolju partiju sezone (576) te donio još poen protiv Mesića (566), ali u suradnji s „poljepljenim“ Jagićem (ozljeda zgloba bacačke ruke), nije uspjevao nimalo svesti minus u okvire dostižnoga. Jagića je zamijenio Bojan Plevnjak te su u zbroju njih dvojica skupili 569 drva što je bilo nedostatno za Zubčića (581) pa je Velebit odnio iz Čakovca možda i presudne bodove u borbi za osmo mjesto.
Da ne bi sve bilo samo negativno, ima i jedan paradoks – unatoč porazu, Željo je napredovao za jedno mjesto na ljestvici te je samo začelje prepustio Medveščaku. Ali važnija je ipak činjenica da su konkurenti odmakli na 3-4 boda, bojimo se s tendencijom povećanja te razlike. Pred zadnje kolo, piliti ćemo naopako u želji da isprovociramo inat među igračima. A ta posljednja jesenska utakmica biti će kod Bjelovara. Imajući u vidu samopouzdanje Željezničara, za koje je malo reći da je na niskim granama te već očiglednu psihološku blokadu u glavama, neka velika očekivanja sa staza na kojima nisu ni u prošlosti briljirali, teško je najaviti. Eventualnim novim porazom, Željo bi već lagano izvadio vizu za „B“ ligu dogodine.
Susret gradskih rivala bio je u Čakovcu. Formalnog domaćina Željezničara 2 na startu je iznenadio Prosvjetar povevši s 2-0 i 60 drva. Prošlotjedni dvojac za primjer, Luka Hojski i Goran Vrček, zamalo su u petak bili tragičari kod Željezničara. Igor Maček (545) je idealno iskoristio „preciznu“ igru Hojskog (506) po durevima, dok se Nebojša Žnidarić istaknuo s 554 nedopustivši Vrčeku (533) izjednačenje. No, kad već nije došlo tada, stiglo je kroz sat vremena kada je Željo ne samo vratio u egal na 2-2, nego je s točno 100 drva viška kroz drugi blok poništio raniji minus i stigao do vodstva od 40 čunjeva. Najzaslužniji je igrač utakmice Igor Kolarić (571), a podjednake „zasluge“ s druge strane ima Franjo Božak koji mu je to sa mizernih 495 i dopustio. Zvonimir Turk djelovao je na oko uvjerljivije od konačnih 532, ali i to je bilo dovoljno za Iliju Višića (508). I kad se već činilo da je Željo odveo susret u sigurne vode, Prosvjetar je u završnici još jednom priprijetio. Posebno im je to omogućio Nikola Turk koji je krenuo odlično (283), ali onda neshvatljivo potonuo (228) pa je Emil Horvat s 549 izgradio popriličnu razliku. Srećom Željezničar je imao raspoloženog Luku Štrukelja (569) koji nije dopustio Stjepanu Blažeku (540) da se oporavi od početnog minusa (152-125) i time doveo Željo do minimalne pobjede od 5-3 uz 31 drvo plusa.