* Vijesti...

VELIKA POBJEDA ODRŽALA ŽELJO NA ŽIVOTU

Željezničar je u naletu. U dvije ovogodišnje domaće utakmice uz odličnu igru ostvario je obje pobjede. Nakon što je pred tri tjedna u Čakovcu sa 6-2 pao trećeplasirani splitski Poštar, uz izvanredni momčadski učinak od 3570 drva, u subotu je još teže stradala u tom trenutku četvrtoplasirana zagrebačka Grmoščica. Željezničar je novom velikom predstavom srušio 3502 čunja što je bilo dovoljno za visoku pobjedu od 7-1 uz 85 drva prednosti.

A nije ni izbliza mirisalo na nešto takvog u početku, čak štoviše, nakon 90 kugli atmosfera je bila prilično komorna i djelovalo je da će Grmoščica i nadalje ostati neosvojiva za Željo (jedini klub kojeg Čakovčani još nikada nisu pobjedili). U tim trenucima Ninoslav Mikac (260) i Bojan Plevnjak (251) već su bili gotovo sto čunjeva iza Galjanića (602), a Predrag Turk gubio je pred zadnju stazu od Matića sa 2-1 u setovima i za 16 čunjeva. I tada kreće veliki preokret kojeg je detonator bio upravo Turk. Praktično nepogrešivim hicima u posljednjoj izmjeni nadjačava Matića sa 163-133 te sa ukupnih 597-583 izjednačava za Željo na 1-1, ali pozamašnih 77 čunjeva ostali su na strani gostiju.

Na zanosu teško izborenog izjednačenje, u srednjem bloku Zoran Jagić i Franjo Gosarić igraju iznimno. Jagić je prvo „ukrao“ set Milanu Uzelcu na 158-151, na što mu Uzelac uzvraća u naredna dva  (147-149, 151-163), ali baš kao i satnicu ranije kod Turka, Jagić situaciju rješava u samom finišu kada je sa 158-135 iskoristio kiks protivnika za konačnih 614-598 što je ujedno kako se kasnije ispostavilo bio i najjači učinak dana. Istovremeno Gosarić je držao sat kuglanja Fučkaru. Da nam je netko unaprijed kazao kako će popularni Gus proslavljenog internacionalca Fučkara „počistiti“ i to za 45 drva (229-184), poslali bi ga direktno na psihijatriju. A upravo se to dogodilo. Fučkar bi se još nekako držao u pune, čak štoviše na kraju bio čak i jači u tom segmentu (363-375), ali kada bi došlo čišćenje Gosarić je ili devetkama ili iznenađujuće dobrim skidanjem pozicijama svaki put odjurio te već nakon tri staze osigurao poen koji je na koncu u čunjevima bio izražen sa 592-559.

3-1 za Željo, ali 28 čunjeva još uvijek u korist Grmoščice obećavali su napetu završnicu. Međutim, zagrebački zeleni ubrzo su se raspali te je bilo samo pitanje rutine privesti susret kraju. Špiljar i Rosandić kombinirano su napravili tek 503, pokrivši sličan kiks Željezničarovih Mikca i Plevnjaka sa početka pa je probuđeni Bojan Košak protiv svoje najveće pogreške karijere (pred par godina izgubio polusezonu upravo u dresu Grmoščice) bez poteškoća sa 575 donio za čakovečku ekipu novi poen te uz to i „pola vagona drva“. Najbolji igrač Željezničara, Tomislav Tvarog, postavio si je visoke standarde pa je njegovih 287 na pola nastupa izgledalo kao da nikako ne igra. Ubacivši u brzinu više do kraja je srušio dodatnih 326 i sa zbrojem od 613 ostavio inače solidnog Tonkovića (572) miljama iza sebe potvrdivši veliku pobjedu Željezničara od 7-1.

Osim dva boda za pobjedu, nagrada je stigla i u obliku ostalih rezultata – izgubio je Medveščak, izgubio je Kandit pa je Željo ostao i dalje u igri za osmu poziciju za koju bi mu prema nekim optimističnim projekcijama bile dovoljne dvije domaće pobjede upravo protiv Kandita i Bjelovara. Iako bi s obzirom na trenutnu formu i momčadski momentum najrađe da se ti susreti igraju još ovaj tjedan, nažalost slijedi prvenstvena pauza od dvadesetak dana pa ključni dvoboji na raspored dolaze tek u ožujku.

ŽELJO JAČI I OD GRIPE I OD MIVa

Pred utakmicu 11. prvenstvenog kola Željezničari su imali muke kompletirati zdravu momčad. Gripa je pokosila Igora Kolarića, Matiju Vikerta i Manuela Korenta pa se na sraz protiv varaždinskog MIVa otišlo praktično bez aktivne rezerve. Srećom, manjak (su)igrača se nije poznao na konačnom rezultatu jer je Željo 2 pobjedio sa 6-2 i 42 razlike. Veliku utakmicu odradio je Luka Hojski (581) koji je posebice povukao u drugom dijelu svog nastupa, a ključan je bio i teško izboreni poen kojim je Zvonimir Turk (547) donio početnu prednost. U nastavku je vrlo uvjerljiv bio Goran Vrček (553), a dobivenim dvobojem unatoč slaboj predstavi doprinio je i Luka Štrukelj (517). Nikola Turk (524) i Božidar Igrec (487) namjerili su se na najraspoloženije pojedince MIVa (Bedeković 541 i Kovačić 542) te su im morali prepustiti duele.

  • Predrag Turk i Ninoslav Mikac u četvrtak su postali prvaci Međimurja u parovima. Njihovom zbroju od 1173 nitko nije uspio ni izbliza doći. Najbliži tome bili su im sugirači iz Željezničara Tomislav Tvarog te Zoran Jagić (1130) koji su se u posljednjoj rundi ugurali na pobjedničko postolje. Dominaciju Željezničara trećim su mjestom razbila braća Damir i Mladen Grašić (1121) iz Zanatlije.
  • Igor Kolarić (540) i Manuel Korent (489) obradovali su svoje trenere sedmim mjestom na državnom prvenstvu mlađih juniora (U18) u disciplini parova koje je bilo održano u Slavonskom Brodu.
  • Nakon što su u minulom kolu uz nekoliko svemirskih postignuća (Bogdanović 683, Bolanča 668) „rutinski“ sa 8-0 poraženi kod Zaprešića, pri čemu je najslabiji igrač Zaprešića, Fridl (612) bio jači od Tvaroga (611) kao najboljeg Željezničara, u subotu će Željo kao domaćin pokušati pobjeći sa začelja  u dvoboju sa Grmoščicom.

VELIKA POBJEDA ZA OHRABRENJE

U periodu najdulje rezultatske krize koja trese ekipu već mjesecima, u trenutku kada imaju niz od čak devet uzastopnih poraza, Željezničari su paradoksalno odigrali jednu od svojih najboljih utakmica ikada. Negdje je moralo „puknuti“, trebalo se protiv nekoga otvoriti, a ceh su platili kuglači splitskog Poštara. Protiv trećeplasirane momčadi u formi kakvu su prikazivali cijelu jesen Željezničar je i na svojim stazama bio autsajeder. Međutim, nisu dopustili da im se naplati poštarina. Odlična i kvalitetna utakmica s vrlo borbenim duelima te u konačnici i visokim brojkama. Ne sjećamo se kada je zadnji puta Željezničar srušio iznimnih 3570 drva što im je donijelo pobjedu od 6-2 uz 79 razlike.

Čakovečki klub imao je idealno otvaranje u kojem je poveo sa 2-0 i 41 razlike. Nakon dugog „posta“ dočekali smo vrhunsko izdanje Ninoslava Mikaca (597) koji je uvjerljivo nadjačao Kolića (558). Znatno izjednačeniji duel, do zadnje kugle neizvjestan, vodio je Predrag Turk protiv Totića. Stvorio je Turk sa 312 čunjeva prednost od 2-0 u setovima na pola igre, ali Totić (303) je stalno visio za vratom odbijajući se predati no kapetan Turk uspio je do kraja sačuvati dva čunja viška i omjerom 606-604 donijeti veliki poen.

Srednji par održao je razliku u poenima postojanom, a k tome je nadodao i poneko drvo ukupne zalihe. Zoran Jagić podsjestio je na partije sa početka sezone kada je par tjedana čak bio vodeći igrač lige. Iako si je slabim čišćenjem u drugoj izmjeni (34 nakon 106 u pune) zakomplicirao situaciju, iskoristio je posustajanje Odrljina u nastavku te je s 587-563 i treći dvoboj bio riješen u korist Željezničara. Pitanje je da li utakmica ne bi bila riješena već u toj fazi da je eventualno Franjo Gosarić poveo sa 2-0, no tek tri drva u zadnjem hicu na punu postavu dali su priliku Pofuku da poravna taj duel, a potom i uzme prvi poen za Splićane dobivši Gosarića sa 586-578.

U završnici prava rapsodija u režiji Željezničarovog poštara – Tomislav Tvarog stavio je „točku na i“ protiv kluba koji nosi ime njegovog zanimanja. Susret najboljih pojedinaca svojih momčadi, Tvaroga i Žuljevića, maestralnom je predstavom otišao na stranu Tvaroga. Dok je Žuljević još držao priključak do polovice (301-295), u finišu mu ni još bolja igra nije bila od pomoći (311, ukupno 606) jer je Tvarog naprosto briljirao te igrom na reprezentativnom nivou (172+157) stigao do u Čakovcu rijetko viđenih 630 riješivši u potpunosti utakmicu. Željezničar je mogao u konačnici stići i do izraženije pobjede jer je i Bojan Košak igrao kao u transu (318 na pola), no tek 118 na zadnjoj stazi dali su šansu Grubaru da sa 574-572 ublaži poraz Poštara.

Velika pobjeda Željezničara koja će nadamo se napuniti igrače samopouzdanjem i biti veliki poticaj za nastavak. Mnogo je bodova još u igri te unatoč činjenici što je konkurencija na tri-četiri fore i što naredni tjedan na gostovanju kod višegodišnjeg uzastopnog državnog prvaka Zaprešića naši kuglači ne mogu baš računati na podebljanje svog konta, Željezničar još nije posve otpisan.

NOVA GODINA – STARE NAVIKE

Za kuglače ove zime blagdana gotovo da i nije bilo. Dok je većina ljudi još uživala u produženom vikendu razmišljajući kako prije ljetnog odmora svakako moraju eliminirati „utege“ koji su se akumulirali uslijed Božićno-novogodišnje trpeze, kuglači su već bili u natjecateljskim brigama. Nakrcani raspored nije dopuštao predaha pa je već u subotu krenuo drugi dio prvoligaške karavane. Pred gostujuću utakmicu sa zagrebačkim Medveščakom, jedinom momčadi koju su Željezničari u jesenskom dijelu uspjeli pobijediti, čakovečka ekipa papirnato je u mini prelaznom roku ostala bez Stjepana Jagića. Kažemo papirnato jer nekada stožerni igrač nije participirao u ovosezonskim putešestvijama. Zato je kao s neba pod bor pao poklon u vidu Ivice Punčikara, neprežaljene prve violine koji je vođen trbuhom za kruhom svoju tuzemnu igračku karijeru bio prisiljen još 2011. godine staviti u mirovanje. Praznike u rodnom kraju iskoristio je za nekoliko treninga na kojima je ostavio odličan dojam čime je odmah čekirao putnu kartu za Zagreb.

Iako je time optimizam porastao, realno gledajući pomalo očajnički potez ipak se na kraju nije isplatio –  Željezničar je deveti puta u nizu poražen. Dugotrajna (više od 4 sata!), naporna i za živce krajnje umarajuća utakmica sa mnogim prekidima uslijed neispravne kuglane, k tome još na temperaturi na kojoj i pingvini traže jaknu završila je pobjedom Medveščaka od 6-2 uz 95 razlike. Ekipna brojka opet nikakva (3264), a ista se samo djelomično može opravadati činjenicom da se radi o trenutno vjerojatno najzahtjevnijim stazama u ligi u kombinaciji sa smrznutim čunjevima i špagama.

Izuzev jednog duela u završnici, Željezničar je imao prilike u svakom dvoboju doći do poena. Praktično dobiveni setovi su se gubili durevima u zadnjoj kugli na punu postavu (Turk), promašajima (Turk, Plevnjak x4) ili serijom odličnih pogodaka suparnika (Pavić).

Predrag Turk (551) nije imao sreću sa dosta loših pozicija (kocke), a uz to je i sam darivao Filipančića (564). Ivici Punčikaru (534) trebala su tri seta (125-131-128) da se prilagodi igri na pločama budući u gastarbajterstvu još uvijek prevladavaju zastarjele staze, a za to vrijeme Pavić (558) ga je redovito serijom osmica i devetki „čistio“.

Bojan Plevnjak na momente je davao nadu da će napokon proigrati no kad je trebalo prelomiti duel sa četiri je prazne kugle bacio sve u vjetar što je s jedne strane negativno utjecalo na njegovo daljnje samopouzdanje dok je s druge strane omogućilo Mađaru da sa 540-515 lagano uzme i treći poen za Medvjede. Tomislav Tvarog još se jednom pokazao kao najstandardniji igrač te je odličnim nastupom i za tu kuglanu visokih 578 drva bio najbolji pojedinac Željezničara, smanjivši ujedno protiv Džepine-Bajića (564) na 3-1.

Iako ukupna razlika nije bila značajna (48), razvoj događaja nije ulijevao puno optimizma. Pobjednik je odlučen već nakon trideset hitaca posljednjeg bloka. Makedonsko pojačanje Medveščaka, Vlakevski (590), nije dopustio bilo kakvo iznenađenje, posebice u situaciji gdje je rekovalescent Zoran Jagić (262) još daleko od optimalne forme, a Franjo Gosarić (256) pa treba još milijon kugli školovanja po vanjskim kuglanama. U sjeni velikih tehničkih problema s kuglanom, vezano uz što se u pojedinim trenucima čak razmišljalo utakmicu nastaviti na samo dvije staze, kao i činjenicu da je rezultatski utakmica već bila riješena, vrlo dobar nastup ubilježio je Bojan Košak (568) koji je kontra svog nekadašnjeg suigrača Šebalja (543) donio Željezničaru drugi poen.

Istaknuti treba potez legende Nikole Dragaša koji je po okončanju meča pohvalio sportaše za strpljivost te prije svega korektno ponašanje u uvjetima u kojima bi kod mnogih „živci proradili“ i digle se tenzije.

Pred čakovečkom momčadi teška je zima. S obzirom prije svega na razinu igre koju pokazuju, borba za osmu poziciju djeluje kao znanstvena fantastika. Za vraćanje vjere u vlastite mogućnosti vjerojatno bi bila dovoljna i samo jedna pobjeda no ona bi trebala stići čim prije. Da li je možda moguće da se trećeplasirani splitski Poštar u subotu zamrzne na Mladosti?