Za kuglače ove zime blagdana gotovo da i nije bilo. Dok je većina ljudi još uživala u produženom vikendu razmišljajući kako prije ljetnog odmora svakako moraju eliminirati „utege“ koji su se akumulirali uslijed Božićno-novogodišnje trpeze, kuglači su već bili u natjecateljskim brigama. Nakrcani raspored nije dopuštao predaha pa je već u subotu krenuo drugi dio prvoligaške karavane. Pred gostujuću utakmicu sa zagrebačkim Medveščakom, jedinom momčadi koju su Željezničari u jesenskom dijelu uspjeli pobijediti, čakovečka ekipa papirnato je u mini prelaznom roku ostala bez Stjepana Jagića. Kažemo papirnato jer nekada stožerni igrač nije participirao u ovosezonskim putešestvijama. Zato je kao s neba pod bor pao poklon u vidu Ivice Punčikara, neprežaljene prve violine koji je vođen trbuhom za kruhom svoju tuzemnu igračku karijeru bio prisiljen još 2011. godine staviti u mirovanje. Praznike u rodnom kraju iskoristio je za nekoliko treninga na kojima je ostavio odličan dojam čime je odmah čekirao putnu kartu za Zagreb.
Iako je time optimizam porastao, realno gledajući pomalo očajnički potez ipak se na kraju nije isplatio – Željezničar je deveti puta u nizu poražen. Dugotrajna (više od 4 sata!), naporna i za živce krajnje umarajuća utakmica sa mnogim prekidima uslijed neispravne kuglane, k tome još na temperaturi na kojoj i pingvini traže jaknu završila je pobjedom Medveščaka od 6-2 uz 95 razlike. Ekipna brojka opet nikakva (3264), a ista se samo djelomično može opravadati činjenicom da se radi o trenutno vjerojatno najzahtjevnijim stazama u ligi u kombinaciji sa smrznutim čunjevima i špagama.
Izuzev jednog duela u završnici, Željezničar je imao prilike u svakom dvoboju doći do poena. Praktično dobiveni setovi su se gubili durevima u zadnjoj kugli na punu postavu (Turk), promašajima (Turk, Plevnjak x4) ili serijom odličnih pogodaka suparnika (Pavić).
Predrag Turk (551) nije imao sreću sa dosta loših pozicija (kocke), a uz to je i sam darivao Filipančića (564). Ivici Punčikaru (534) trebala su tri seta (125-131-128) da se prilagodi igri na pločama budući u gastarbajterstvu još uvijek prevladavaju zastarjele staze, a za to vrijeme Pavić (558) ga je redovito serijom osmica i devetki „čistio“.
Bojan Plevnjak na momente je davao nadu da će napokon proigrati no kad je trebalo prelomiti duel sa četiri je prazne kugle bacio sve u vjetar što je s jedne strane negativno utjecalo na njegovo daljnje samopouzdanje dok je s druge strane omogućilo Mađaru da sa 540-515 lagano uzme i treći poen za Medvjede. Tomislav Tvarog još se jednom pokazao kao najstandardniji igrač te je odličnim nastupom i za tu kuglanu visokih 578 drva bio najbolji pojedinac Željezničara, smanjivši ujedno protiv Džepine-Bajića (564) na 3-1.
Iako ukupna razlika nije bila značajna (48), razvoj događaja nije ulijevao puno optimizma. Pobjednik je odlučen već nakon trideset hitaca posljednjeg bloka. Makedonsko pojačanje Medveščaka, Vlakevski (590), nije dopustio bilo kakvo iznenađenje, posebice u situaciji gdje je rekovalescent Zoran Jagić (262) još daleko od optimalne forme, a Franjo Gosarić (256) pa treba još milijon kugli školovanja po vanjskim kuglanama. U sjeni velikih tehničkih problema s kuglanom, vezano uz što se u pojedinim trenucima čak razmišljalo utakmicu nastaviti na samo dvije staze, kao i činjenicu da je rezultatski utakmica već bila riješena, vrlo dobar nastup ubilježio je Bojan Košak (568) koji je kontra svog nekadašnjeg suigrača Šebalja (543) donio Željezničaru drugi poen.
Istaknuti treba potez legende Nikole Dragaša koji je po okončanju meča pohvalio sportaše za strpljivost te prije svega korektno ponašanje u uvjetima u kojima bi kod mnogih „živci proradili“ i digle se tenzije.
Pred čakovečkom momčadi teška je zima. S obzirom prije svega na razinu igre koju pokazuju, borba za osmu poziciju djeluje kao znanstvena fantastika. Za vraćanje vjere u vlastite mogućnosti vjerojatno bi bila dovoljna i samo jedna pobjeda no ona bi trebala stići čim prije. Da li je možda moguće da se trećeplasirani splitski Poštar u subotu zamrzne na Mladosti?