* Vijesti...

Nekoliko kratkih…

  • Tradicionalni kuglački kamp u sklopu programa „Svaki tjedan sport jedan“ ove je godine okupio dvadesetak sudionika. Osnovnoškolci, među kojima su za promjenu dominirale djevojčice, u nekoliko su dana manje ili više uspješno svladali osnove kuglanja. Najviše veselja ponudilo je završno interno natjecanje narodnim načinom između formiranih ekipa kroz koje je do izražaja posebno došao natjecateljski duh i međusobno bodrenje. Onima koji su se kroz prvi doticaj s ovim sportom zainteresirali za aktivno bavljenje istim, upućen je poziv da se pridruže treninzima čakovečkog Željezničara utorkom i četvrtkom od 20 sati.  Ovogodišnji kuglački kamp predvodio je bivši državni viceprvak Bojan Košak, a asistirali su mu Katarina Rašperger te Božidar Igrec.
  • Nakon gotovo mjesec dana treniranja u rijetko zahtjevnijim vremenskim uvjetima kuglači Željezničara su sudjelovali na prvoj provjeri koja se odvijala u sklopu međunarodnog turnira Goscej Kup koji se održava u madžarskom Zalaegerszegu. Čakovečki je sastav osvojio ekipno drugo mjesto, odmah iza neprikosnovenog domaćina koji već godinama spada u europski kuglački vrh sudjelujući redovno u ligi prvaka. Željezničare je u Zalaegerszegu baš kao i lani rezultatski vukao Tomislav Tvarog (566) koji je ujedno bio 6. u pojedinačnoj konkurenciji. Odličnim zadnjim čišćenjem (četiri devetke) pratio ga je Bojan Kuzma (563) dok je Predrag Turk dodao 548 drva. Goran Vrček srušio je 523, a oba predstavnika familije Jagić bila su vrlo samozatajna – Zoran 517 i Stjepan 515. Željezničar je nastupio u kombiniranom sastavu budući nije mogao računati na usluge Ninoslava Mikaca i novopridošlog Franje Gosarića, a najveću glavobolju predstavlja Bojan Košak koji uslijed ozljede uopće još ne trenira. Na istom turniru sudjelovao je i čakovečki Prosvjetar osvojivši osmu poziciju. Njihovi najistaknutiji pojedinci bili su Stjepan Blažek (555) i Emil Horvat (552).
  • Željezničar ulazi u završnu fazu priprema koje u cijelosti odrađuje na čakovečkoj kuglani s povremenim kontrolnim „izletima“ od kojih će sljedeći biti nadolazećeg vikenda na turniru u Slovenskoj Bistrici. Do početka prvenstva koje starta već za tri tjedna upitno je da li će se odigrati i kakva pripremna utakmica budući u bližoj okolici nema adekvatnih suparnika, posebice imajući u vidu da momčadima iz nižih liga prvenstvo počinje znatno kasnije pa samim time nisu niti odmakli u brušenju forme. Trener Žinić uglavnom je zadovoljan onime što mu puleni prikazuju kroz treninge te jedino iščekuje vraćanje u pogon Bojana Košaka. Spomenimo i da je po završetku prelaznog roka došlo i do značajnih pomaka u omjerima snaga prvoligaških konkurenata pa tako prema konačno prijavljenim sastavima kvalitativno odskaču tek splitski Mertojak i Zaprešić s kojima Željo ujedno i otvara ligašku karavanu. Međutim, oslabljeni su prije svih Zadar (Marinović, Jeličić, Totić), Medveščak (Muše, Galjanić, Špiljar) i Osijek (Šarkezi) te samim time raste broj potencijalnih „žrtava“ u međusobnim ogledima, prije svega u domaćim utakmicama, kao što se i proširuje krug kandidata koji će međusobno voditi izjednačeniju borbu za mjesta na prvenstvenoj tablici.

In memoriam…

Dragutin Ceilinger
21.09.1944. – 05.08.2015.

Tužno ljeto za prijatelje kuglanja te posebice čakovečkog Željezničara nastavilo se 05. kolovoza kada je nakon duge i teške bolesti životnu bitku izgubio Dragutin Ceilinger.

Preko pola svog zemaljskog vijeka popularni Dragec je ugradio u kuglački sport i svoj jedini klub. Bio je jedan od osnivača Željezničara 1978. godine na čijem je ustroju počeo raditi još i godinu ranije te je ujedno bio i prvi tajnik kluba. Kroz gotovo četiri desetljeća Dragutin Ceilinger je u klubu bio jedan od glavnih stupova, uvijek tamo gdje je trebalo podmetnuti leđa – igrač, trener, predsjednik u nekoliko mandata te blagajnik s koje pozicije je u konačnici i napustio svoju drugu obitelj. Kuglačka povijest Dragutina Ceilingera ujedno je i povijest čakovečkog Željezničara – u svakom klupskom uspjehu ostavio je neizbrisivo duboki trag te stoga nije pretenciozno nazvati ga „tatom“ Željezničara uz kojeg je klub izrastao od pelena i puzanja kroz lokalne lige do odraslog, stabilnog i uglednog člana društva te ponovnog hrvatskog prvoligaša, s čime se je, baš kao i svojim zavičajem, posebice ponosio.

Iako već godinama narušenog zdravlja, Dragec je do posljednjih dana bio uključen u sve aktivnosti kluba, često i kao inicijator te organizator. Njegov i u najtežim trenucima nepokolebljiv, vedar te na šalu uvijek spreman duh bio je izvor neiscrpne pozitivne energije koju je prenosio na svoju okolinu. Ostavština Dragutina Ceilingera bit će vidljiva još dugi niz godina jer je od pokretanja škole kuglanja 1997. odgojio brojne klince ugradivši im ljubav prema ovome sportu. Entuzijastični počeci zahtjevnog rada s djecom na naplatu bi dolazili svakog ljeta kada je kroz kuglački kamp regrutirao ponekog novog igrača. Kao vrhunce uloženog truda svakako treba spomenuti 2007. godinu kada je kao trener sa svojim „bebama“ okupljenima unutar druge momčadi Željezničara osvojio prvenstvo 3.HKL, zatim kako je znao govoriti „pune tačke“ državnih medalja kroz sve mlađe uzrasne kategorije te činjenicu da su iz njegovog „inkubatora“ stvorena i dvojica reprezentativaca Hrvatske. Izuzetan kuglački rad Dragutina Ceilingera nagrađen je i najvišom županijskom sportskom nagradom „Franjo Punčec“ koju je za životno djelo dobio još davne 2007. godine.

Osim kuglanja Dragecu su velika strast bile i gljive te je bio dugogodišnji član društva „Smrčak“. Tužna kolona prijatelja i poznanika koji će nositi uspomenu na ovog iznimnog Čovjeka od Drageca se oprostila u petak na groblju u Nedelišću, a emotivni govori njemu u čast nikoga nisu ostavili ravnodušnim. Obitelji i rodbini izražavamo iskrenu sućut u jednakoj nadi da će i njemu baš kao i nedavno preminulom Branku Knezu ova zemljica med Murom i Dravom biti vanjkušek mehki.

NEMILOSRDNE KUGLICE

„Molitve“ Željezničara pred ždrijeb prvenstva da im podari povoljan raspored nisu uslišane, čak štoviše, desilo se posve suprotno – iz njihove perspektive gledano kao da je netko lijevom rukom izvlačio startne brojeve, jer teško da je početak mogao biti teži. Prvo kolo lige koja počinje 05.09. vodi čakovečki klub na more – u Split k Mertojaku. Promatrajući iz kuta da se radi o također novom prvoligašu pa čak i bez obzira na to što su Splićani međusobno bili bolji na kvalifikacijama to ne bi zvučalo tako loše, ali najavljena reprezentativna pojačanja u vidu Hrvoje Marinovića i Nikole Mušea (prelasci bi trebali biti narednih dana službeno potvrđeni) zadaju glavobolje. Tjedan kasnije na Mladost pa dolazi najjači klub i državni prvak posljednjih godina, Zaprešić, uz kojeg se vežu uspomene na prošlogodišnje nesretno ispadanje iz kupa. Potom se kreće put istoka kod Kandita koja momčad nije toliko sjajna i na neutralnoj kuglani bi se s njom svakako dalo „potući“ za bodove, međutim na osječkom Pampasu Željezničari nikad nisu postizali visoke brojke. Zatim slijedi domaćinstvo protiv Zadra, najuspješnije momčadi zadnjih petnaest godina, koja je doduše gubitkom financijske moći posljedično oslabljena i u igračkom kadru u odnosu na najsjajnije dane. No, unatoč tome, lanjski su viceprvaci, u doba pune snage provlačili su se u Čakovcu za dva čunja, ali isto tako su i rekorderi naše kuglane pa treba pričekati koji dan i vidjeti kakvu će momčad sklopiti nakon gubitka Marinovića i Jeličića. U dva naredna kola Željezničar će gostovati kod Medveščaka, lani trećeplasirane ekipe te Osijeka koji je bio peti, a okosnicu sastava mu čine reprezentativci Mušanić, Liović i Šarkezi kojima se pridodaju mladi talenti. Druga polovica tzv. jesenskog dijela prvenstva nudi za suparnike momčadi s kojima se može ravnopravnije igrati. Za početak će to u sedmom kolu biti domaćinstvo splitskom Poštaru pa gostovanje u Bjelovaru, da bi zatim u Međimurje došao Velebit. Prvi dio sezone zaključit će se odlaskom kod Novske i u zadnjem kolu domaćim dvobojem protiv Grmoščice. S obzirom na rani početak lige, s pripremama se kreće već kroz dva tjedna, a krajnje je pozitivna vijest da Željezničar ovog ljeta nije napustio niti jedan igrač.

  • Napravljen je raspored i za treću ligu u kojoj nastupa osokoljeni Željo 2. Prvo kolo Željezničari gostuju kod po imenima najjačeg sastava prvenstva – Podravke, ali kako se upravo na startu sezone dešavaju iznenađenja, možda je to čak i idealan protivnik na otvaranju, tim više što će tada još uvijek na raspolaganju imati Matiju Vikerta koji će zbog studija biti podosta ograničen ove sezone u nastupanju. Novopristigli tercet iz Varteksa imat će priliku odmah tjedan dana kasnije pokazati svojim starim prijateljima zašto su se odučili na prelazak u Željo.
  • rezime prelaznog roka je slijedeći: uz to što su uspjeli privoljeti Stjepana Jagića da odigra još sezonu na najvišem nivou, prva momčad je konkurenciju pojačala Franjom Gosarićem iz Zanatlije. Rezervnoj ekipi pristupila je trojka iz Varteksa – Goran Vrček, Luka Hojski i Igor Kolarić te pomalo iznenađujuće Božidar Igrec iz Prosvjetara. Matija Vikert zbog odlaska na studij treba klub za treniranje pa će osim za Željezničar biti na dvojnoj registraciji i za zagrebački Medvedgrad.

In memoriam…

Branko Knez 24.08.1950. – 01.07.2015.

Prvog dana formalnog početka nove sezone, 01. srpnja,  zauvijek je kuglanje i ovaj svijet napustio Branko Knez. Cijeli svoj kuglački vijek Branko Knez je ugradio u čakovečki Željezničar kojem se priključio 1984. godine kada je tadašnji trener Zlatko Fekonja prepoznao njegov potencijal i regrutirao ga između radnika Kolske. Branko Knez gradio je klub i kao njegov neizostavni prvotimac sudjelovao u svim uspjesima narednih dvadesetak godina svog aktivnog igračkog staža. Još 1988. godine postao je viceprvak Međimurja u parovima zajedno s Mladenom Kovačem, a petnaest godina kasnije, 2003., stao je i na stepenicu više te se uz pomoć Franje Božaka okitio titulom parovnog prvaka. Iako je u svojim najboljim danima mogao napraviti iskorak u tada jače momčadi, uvijek je ostao vjeran Željezničarovim bojama. Posljednjih desetak godina Branko Knez je neprestano član užeg vodstva kluba u nekoliko mandata, a po njegovoj smrti ostala je upražnjena pozicija predsjednika nadzornog odbora. Međutim najveća praznina ostat će iza njega kao dobrog čovjeka te navijača koji je još nedavno sa tribina slavio osvajanje prvenstva i radovao se ponovnom ulasku u prvu ligu. Osim kuglanja Branku Knezu su velika strast bile i gljive te je bio dugogodišnji član društva „Smrčak“. Veliki broj prijatelja i poznanika koji će nositi uspomenu na njega od Branka se oprostio u petak na čakovečkom groblju uz emotivne govore nakon kojih tek rijetki nisu pustili suzu. Obitelji i rodbini izražavamo iskrenu sućut u nadi da će dragom Branku ova zemljica med Murom i Dravom biti vanjkušek mehki.