* Vijesti...

NA POSLJEDNJOJ PREPRECI

Vrhunac sezone za kuglače Željezničara stiže nadolazećeg vikenda – po izborenoj tituli prvaka 2.HKL sjever, na putu do cilja u vidu prvoligaškog društva stoje još pobjednici preostalih regionalnih drugih liga širom Hrvatske, a koji će svoje snage odmjeriti na dvodnevnim kvalifikacijama.

Mjesto odigravanja je kuglana „Zagreb“ u Kranjčevićevoj, poznata i kao „Dragaševa“ odnosno „Medveščakova dok su protivnici koji će pokušati čakovečkom Željezničaru prepriječiti ulazak među elitu splitski Mertojak (jug), Karlovac (zapad), Željezničar iz Belišća (istok) te Hrabri iz Zagreba (centar). Sustav natjecanja je da se igra u dva nastupa, dva dana u nizu, svaka momčad s uobičajenih šest igrača, nema duel igre i poena već isključivo na ukupni momčadski rezultat. Dva kluba s najvećim učinkom steći će pravo nastupa u 1.HKL najesen.

Predviđanja su da bi se glavna borba trebala voditi između krajnjeg sjevera i juga, a u istu će se probati uključiti i Karlovac. Prema kuloarskim pričama, zagrebački predstavnik je posve neambiciozan, dok su Slavonci enigma, ali njihovi ligaški prosjeci ne predstavljaju bauk. Mertojak je iznimno mlada ekipa, prosjeka godina debelo ispod 30 što je vrlo rijetko u kuglanju dok izgledom zbog svoje visine više liče na košarkaše. Žubrinić, Čubelić, Primorac i Zoković harali su pred koju godinu u svim kategorijama mlađeg uzrasta i to kako momčadski tako i pojedinačno. Njihova mladost im je s jedne strane prednost  kako zbog razornih kugli tako i fizičke spreme koja bi mogla igrati važnu ulogu na dvodnevnom turniru, ali bi ih eventualno moglo sputati neiskustvo. Po tom pitanju dozu sigurnosti trebao bi im garantirati Milanović koji je u prvom desetljeću trećeg milenija bio neizostavni član tada neprikosnovenog Zadra. Ukoliko će postizati iole približne rezultate kakve su prikazivali na svojem subotnjem treningu na koji smo bacili oko, možemo im lagano natovariti pritisak prvih favorita.

Kao drugi najozbiljniji konkurent našem Želji javlja se Karlovac, ali kod kojeg stoji jedan veliki upitnik. Taj upitnik odnosi se na nastup njihovog daleko najboljeg igrača, makedonskog internacionalca Kostadina Maneva, a koji nastup je upitan zbog suspenzije makedonskog nacionalnog saveza i svih igrača tog sportskog državljanstva od strane krovne svjetske kuglačke organizacije. Suspenzija je startala od 01. travnja (nije šala), a u istom košu se našao i savez BiH koji je u međuvremenu uspio ishoditi ukidanje suspenzije pa ista opcija reguliranja trenutnog stanja postoji i u slučaju Makedonaca. Ukoliko Manev ne bi imao pravo nastupa, Karlovac praktično ispada iz bilo kakvih kombinacija te bi put Željezničaru bio otvoren, no na isto je bolje ne računati kako ne bi došlo do uvijek opasnog efekta opuštanja.

Period od završetka ligaškog dijela sezone Željezničar je marljivo iskoristio za upoznavanje i uigravanje sa zagrebačkom kuglanom na kojoj će se turnir održati. Prvi dojam je da je kuglana iznimno zahtjevna – kako tehnički tako i fizički. Ovaj tehnički dio definitivno bi trebao ići na ruku našim momcima, a odnosi se na potrebu povećane preciznosti kugle jer svaki slabije izvedeni hitac se odmah kažnjava i ono što je bitno – brzina kugle nema odlučujući utjecaj – nema odbijanja i povratnih „gratis“ čunjeva. Pada sve što se pogodi, ali i samo ono što se pogodi – ništa ekstra na poklon. Staze gotovo nikuda „ne vuku“, a svaka tvrđa kugla rezultira probijanjem dura/dama, odnosno izbijanjem pojedinaca umjesto cijele pozicije. S obzirom da se svakih hitac mora izvesti sa stopostotnim angažmanom, kuglana troši i mnogo igračke snage pa bi kod starijih kuglača to moglo izazvati problem tokom drugog, nedjeljnog nastupa. Procjena je da bi ekipni prosjek od 3350 čunjeva po danu trebao biti dostatan za ostvarivanje cilja. Brojka možda djeluje malo, posebice iz perspektive Željezničarovih ligaških rezultata gdje su doma bili stalno iznad 3400, a i u gostima često. No, utakmice poput onih u Novskoj ili Zaboku (tri puta po značajno ispod 3300) i prije svega ona slavljenička u Sisku od još uvijek neshvatljivih 3060 pozivaju na krajnji oprez.

Kako su izgledali Željezničari na zagrebačkim treninzima te kako stići do potrebnih 3350? Pa kao najčvršća karika pokazuje se Zoran Jagić, najbolji igrač lige te kuglač koji je dio karijere upravo kao član Medveščaka na tjednoj bazi trenirao i igrao na stazama koje će sada krojiti poredak. Njegovih u zadnje vrijeme prikazivanih 580-590 bio bi značajan kapital. I drugi najstabilniji igrač nosi isto prezime – Stjepan Jagić bio je u rasponu 545-565. Raduje napredak iz treninga u trening Ninoslava Mikaca (533, 552, 562), dok Bojan Košak još traži način kako stići do mirnih 570 te uglavnom ne iskače izvan 540-550. Predrag Turk ulijevao je sigurnost sa 570 u prvim navratima te se nadamo da se neće ponoviti eksces poput subotnjih 503. Tomislav Tvarog kao standardni član udarne šestorke zadaje najviše glavobolje jer se nikako ne uspijeva aklimatizirati na objekt pa se i s hrpom devetki u čišćenje izvlači na tek 523-530-545. Kao prva alternativa se nameće Luka Štrukelj koji ima i najviše recentnog iskustva s tom kuglanom budući je na nedavnom juniorskom prvenstvu ondje rušio 552 te k tome pridodao treninge na 521, 540, 568 i 527. Bojan Kuzma (558, 520, 546) ostvaruje bolje cifre nego što bi vizualno njegova igra sugerirala te će uskakati ako zagusti.

Zagreb nije daleko, svega sat i kusur vremena lagane vožnje pa se očekuje velika podrška Željezničarovih navijača koji će zazivati ponavljanje vikenda na Plitvicama od pred šest godina kada se njihov klub nalazio na identičnoj misiji. U subotu Željezničari startaju s igrom od 13 sati, dok je nedjeljni početak zakazan za 11h odnosno podne, ovisno o plasmanu prvog dana. Kako bi u narednom broju mogli pisati o ulasku u prvu ligu, dođite, bodrite i pomognite Željezničaru na njegovom putu.

EKSPRESNI RASTANAK

Željezničar je nastavio crnu statistiku u susretima s Novskom te i nakon posljednje utakmice i nadalje iščekuju prvo domaće slavlje nad njima. Promatrajući stav, razmišljanja i govor tijela tokom tjedna kada su se na treningu razbacivali šestoticama mogao se kod Željezničara steći dojam mrvicu prevelike samouvjerenosti u pobjedu (unatoč 3060 čunjeva u Sisku) nad dugogodišnjim prvoligašem i osvajačem NBC pokala od pred par godina, a koja samouvjerenost je po otvaranju susreta onda prerasla u grč kada stvari nisu krenule kako su zamislili.

S aspekta postignutih brojki bila je to za Željezničar dobra utakmica (3442), no ne i spektakularna. Kao što su sami igrači Novske kasnije komentirali, čakovečka Mladost nekada je bila među najtežim kuglanama, no kako se u posljednjem razdoblju pojavilo još podosta zahtjevnih objekata, kuglači su se s vremenom privikli na njih te su samim time potrebne i bolje igre za pobjedu nad prvoligašima. A taj prvoligaš iz Novske srušio je 3489 te unatoč ne suviše velikoj razlici od 47 drva, vrlo uvjerljivo s visokih 7-1 porazio Željezničar. Željo je imao tri visoke cifre i tri kuglača kojima fali po petnaestak čunjeva. Praktično u svakom duelu kuglači Željezničara su imali aktivnu poziciju, držali egal čitavim tijekom dvoboja te posustajali u zadnjim kuglama setova u pravilu probijanjem dureva. Kad je trebalo presjeći za set ili poen, gosti su imali tu kvalitetnu kuglu za dobar otvor i pogođenu poziciju, dok su Željezničari pomalo na silu jurili devetke koje nisu pogodili već se zapravo durom zakopavali.

U otvaranju je Zoran Jagić (564) izgubio od Matića (576), a Tomislav Tvarog (548) od Zovka (563). Nastavak je donio nova razočaranja. Ninoslav Mikac (557) nije mogao parirati najboljem igraču Novske, Dudi (601), a kada je još i Predrag Tuk (599) za čunj izgubio od Stjepanovića (600), počeo se naslućivati crni kraj. Pitanje prolaska i teoretski je razriješeno pola sata prije kraja kada je Novska osigurala pozitivan omjer u setovima i za slučaj eventualnog remija. No, i taj remi je ostao nedostižan. Bojan Košak (594) je dobio kako se ispostavilo na kraju počasni poen, skinuvši pritom i solidni dio minusa, ali Stjepan Jagić (580) nije protiv odličnog Poleta (591) mogao učiniti ništa slično pa je Željo puno ranije nego prošle sezone (četvrtfinale Hrvatske) okončao svoj put u Kupu.

  • Željezničar 2 je pobjegao sa praktično samog začelja i prvenstvo završio na devetom mjestu ne pokazujući tako već sezonama nikakav napredak. U porazu od Obrtnika iz Oroslavja od 6-2 uz 69 drva minusa kod Željezničara se najviše iskazao Matija Vikert (552), ujedno statistički igrač Željezničara s najvećim prosjekom. Katarina Rašperger (541) kao i braća Turk, Nikola 535 te Zvonimir 531, pružali su solidan otpor domaćinima, ali ipak nedostatno za pozitivan ishod.

TROSTRUKA PROMOCIJA

Posljednje ligaško kolo donijelo je većem dijelu publike koja je ispunila čakovečku Mladost trostruko slavlje koje je garnirano najslađom pobjedom sezone nad starim poznanicima iz Lepoglave. Unatoč činjenici da je utakmica bila apsolutno bez utjecaja na konačni poredak, jer su pobjedom Siska dan ranije sve čelne pozicije zacementirane, igrači obje momčadi su „grizli“ gotovo kao da se igra „živa“, a ne tek revijalna utakmica za prestiž. A u takvoj igri Željezničaru se vratilo sve ono od pred koji dan – za razliku od susreta protiv Novske, sad su Željezničari bili ti koji su imali odgovor na svaki pokušaj napada gostiju iz Lepoglave pa su ih uz blagu naklonjenost čunjeva porazili sa 7-1 uz 61 drvo fore. Posebno su impresivna bila prva dva para čakovečkog kluba odigravši na prosjeku od 586 čunja.

Željezničarov uvoz iz Lepoglave, Tomislav Tvarog (572), riješio je problem u vidu svog „susjeda“ Posavca (547), dok se Predrag Turk (577) po istom receptu obračunao s nekadašnjim suigračem Vreskom (560). Uz prazan hod tokom trećeg seta (126) Bojan Košak je drugi put u tri dana stigao do 594, što pa je bilo previše za Bojana Plevnjaka (559). Kvartovski dvoboj Putjana i Martana za potonji je dobio igrač utakmice Ninoslav Mikac (603), a na štetu Zvonimira Plevnjaka (572). Semafor je pokazivao 4-0 i 108 razlike te je Lepoglavi prijetila lagana katastrofa koju su spriječili kako Željezničarov trener Žinić ubacivanjem rezerve Bojana Kuzme (533) tako i Zlatko Turk koji je za Lepoglavu srušio 585, uzeo počasni poen i razliku sveo u pristojne okvire. Zoran Jagić (549) pa je u završnici igrajući flaster na Rajmondu Pokrivaču (544, bilo mu potrebno 556) omogućio suigraču Bojanu Košaku osvajanje drugog mjesta u poretku za igrača lige. Tako su Željezničari uz pjesmu navijača sunčano proljetno popodne ispunili ne samo pobjedom već i trostrukom promocijom u kojoj je dobitnik bio kako klub kao novi prvak tako i njegovi igrači Zoran Jagić te Bojan Košak koji su u individualnom poretku za igrača lige zauzeli prva dva mjesta, dok se Pokrivač morao zadovoljiti trećom pozicijom.

Pred Željezničarom je najosjetljivije razdoblje od tri tjedna u kojem periodu do kvalifikacijskog vikenda neće biti nikakvih natjecateljskih dvoboja pa prijeti opasnost gubitka igračkog tonusa što će se pokušati izbjeći upoznavanjem Medveščakove kuglane u Zagrebu gdje će Željo održati nekoliko treninga kako bi se što bolje pripremili za okršaje s prvacima ostalih regija. Jer na putu do željenog prvoligaškog društva i ponavljanja uspjeha iz 2009. godine tek je pola posla obavljeno.

SLAVLJE PRVAKA – IGRA DAVLJENIKA

Praćeni vjernim navijačima Željezničari su se uputili na posljednje gostovanje ligaške sezone kod Zanatlije iz Siska. Ono što je gledano iz perspektive vremenskog odmaka od pred par tjedana trebao biti derbi prvenstva pretvorilo se u najmanju ruku u neozbiljnu utakmicu. Iako su načelno imali namjeru pokazati se u šampionskom svjetlu, Željezničari su u Sisak stigli ipak preopušteni u slavljeničkom raspoloženju pa je njihov nastup ličio više na predstavu ekipe koja se bori za opstanak. Drugi poraz u sezoni s obzirom na ranije odlučeno prvenstvo prošao je bezbolno i krajnji rezultat od 3-5 i 98 razlike niti ne zvuči toliko loše koliko je u pravom smislu riječi grozan momčadski učinak kluba koji puca na prvu ligu. A ta brojka glasi (gotovo da nas je sram i navesti) tek 3067 čunjeva ili tek 511 po igraču. Individualni poeni su u svakom od tri bloka ravnomjerno podijeljeni među ekipama, ali je razlika u čunjevima neprestano bila na strani domaćina Zanatlije. I to naravno na vrlo niskim razultatima. Tako su primjerice Željezničari poene uspjeli dobiti na razinama koje su primjerenije trećeligašima – Predrag Turk na 505, Bojan Košak na 518 te Stjepan Jagić na 523. Učinkom je najbolji inače bio Zoran Jagić s 525, dok se nemaju čime pohvaliti Ninoslav Mikac (504) i Tomislav Tvarog (492).

S obzirom na ovakvu nimalo bajnu prezentaciju Željezničari će se morati iskupiti i završni dobar dojam zaslužiti pred domaćom publikom na promociji prvaka kada im u zadnjem kolu u goste dolazi Lepoglava kojoj će se nadamo se pred punim tribinama revanširati za jesenski poraz.

PH U-23 ekipno:

U katastrofalan klupski vikend idealno su se uklopili i Željezničarovi juniori koji su na državnom momčadskom prvenstvu zauzeli tek 13.mjesto s prosjekom manjim od 500 drva po kuglaču. Sve nade za neki zapaženiji plasman u samom je začetku pokopao Stanislav Štrukelj sa sramotnim 431 čunjem uz nevjerojatnih 19 promašaja. Gotovo jednaki broj praznih (16) imao je i Denis Košak čije je ukupno ostvarenje (487) ipak znatno bolje, ali daleko od potrebnog. Jedini kojeg se može apsolutno pozitivno ocjeniti je Luka Štrukelj s 547 dok je na granici prolazne ocjene bio Matija Vikert (522). Osijek, Zaprešić i Zanatlija iz Novske medalje su podijelili na nivou od 540 prosjeka. Ovo prvenstvo koje se održalo na kuglani Zagreb („Medveščakovoj“), na istoj onoj na kojoj su kroz mjesec dana i kvalifikacije za prvu ligu, uslijed svojih rezultata može biti opomena prvotimcima Željezničara pred njihove ključne nastupe u sezoni, posebice gledano kroz prizmu dostignuća u Sisku koja kuglana je prema riječima trenera juniora koji je u istom danu okusio oba objekta na približno identičnoj razini zahtjevnosti.