Nakon četiri sezone izbivanja, čakovečki Željezničar se vratio tamo gdje i pripada – u društvo najboljih kuglačkih klubova u državi koji će se od jeseni natjecati u elitnom rangu prvoligaša. Po osvajanju titule prvaka u regiji sjever, Željo je bio uspješan i na posljednjem koraku kada je kroz dvodnevne kvalifikacije, koje su se održavale na kuglani „Zagreb“ u Kranjčevićevoj, između pet pobjednika regija izborio promociju u najviši razred natjecanja – 1.HKL.
Prema prošlotjednim predviđanjima zagrebački „Hrabri“ u startu su se pokazali kao posve nekonkurentni, s rezultatima od po 460 ili 490 čak izazivali i čuđenje kako su zalutali na ovaj događaj, a ni Željezničar iz Belišća nije uspjevao na dulje staze pratiti preostalu trojku, Karlovac, splitski Mertojak i Željezničar iz Čakovca, za koje se i unaprijed pretpostavljalo da će između sebe voditi bitku za dva mjesta koja su donosila ulazak u prvu ligu. Sve tri momčadi krenule su sa najjačim oružjem – Mertojak s pouzdanim Milanovićem, Karlovac s internacionalcem Manevom koji je u zadnji tren dobio zeleno svjetlo za nastup, a naš Željo sa Zoranom Jagićem kao najboljim igračem lige i kuglačem koji najbolje poznaje „Dragaševe“ staze. Takva taktika bila je pun pogodak jer je mlađi Jagić s 594 doveo Željo u vodstvo od samog početka s vrlo čvrstim kapitalom i temeljima za nastavak. Milanović je držao Splićane na minimalnom odstojanju (586), ali je zato Manev praktično na samom startu pokopao Karlovac s 523. Identično odstojanje zadržalo se kroz narednu rundu u kojoj je za Željo Ninoslav Mikac srušio 561, a na otprilike istom nivou odigrali su i konkurenti. Značajno odvajanje uslijedilo je tokom trećeg bloka u kojem je Bojan Košak ostvario najviši pojedinačni rezultat čitavog natjecanja te sa 611 priskrbio dodatnih pedesetak drva prednosti Željezničaru. Još dvadesetak čunjeva plusa stavio je Tomislav Tvarog (569) u čije se mogućnosti kako se ispostavilo nepotrebno sumnjalo. Peti blok je i u subotu i nedjelju kidao živce navijačima čakovečke ekipe koju su na dupkom ispunjenoj gledalištu bodrili navijači iz raznih dijelova Međimurja, od Središća do Dubrave, a glasnice su poderali i nekolicina njih preko Drave. Stjepanu Jagiću ovakav turnirski način kvalifikacija očito ne odgovara jer je baš kao i pred koju godinu posve razočarao natjeravši trenera Žinića da nakon njegovih 246 (133+113) posegne za zamjenom. Bojan Kuzma je s 267 donio pomak, ali se djelić razlike prema pratiteljima istopio, srećom puno manji nego što je prilika objektivno pružala. Za kraj prvog dana nastupio je kapetan Predrag Turk koji je prije svega vrhunskom igrom u pune (400) i ukupnih 571 iskontrolirao nalet Mertojaka te osigurao miran san pred Karlovcem. 47 drva ispred divova s juga i 112 u odnosu na klub sa četiri rijeke nudila su veliku dozu sigurnosti pred finalni okršaj.
A on je za Željo započeo u nedjeljno podne s jednakim rasporedom igrača kao dan ranije. Zoran Jagić ponovno je oduševio i fantastičnom igrom sa puno pogođenih atraktivnih pozicija dizao publiku na noge te na samom uvodu sa 609 Željezničaru ne odškrinuo već širom otvorio vrata prve lige budući je razlika pred trećeplasiranim Karlovcem, unatoč 589 „pokajnika“ Maneva narasla na 132 čunjeva. U nastavku su Ninoslav Mikac (535) te posebice Bojan Košak (540) odigrali ispod očekivanja, ali unatoč slabijem danu nisu doveli u pitanje status budućeg prvoligaša već su tek omogućili konkurenciji smanjenje zaostatka. U tim trenucima jako su dobro kotirale dionice Karlovca koji je iskoristio kiks Mertojakovog para Primorac-Zoković (498) te preuzeo drugu poziciju. Stvari je na svoje mjesto vratio Tomislav Tvarog koji je s 571 bio najujednačeniji Željezničar vikenda. Peta runda ponovo je bila kritična za Željo. Pomalo kontroverznom odlukom koja nije prihvaćena aklamacijom trener Žinić odlučio se u vatru baciti juniora Luku Štrukelja koji se kroz dosadašnju karijeru ne može pohvaliti baš utakmicama u uzavreloj atmosferi. Štrukelj igrom nije demantirao kritičare pa se nakon njegovog mučenja od svega 518 drva razlika prema prvim pratiteljima, a to su u međuvremenu nanovo postali Splićani, smanjila na svega jednu postavu (9), ali bi zato bilo potrebno pravo malo čudo da se tokom zadnjeg igrača ispusti kapital od 74 čunja koji se još uvijek održavao u odnosu na Karlovac. Kapetan Predrag Turk (541) u revijalnom je tonu kontrolirao tijek zbivanja te, iako je doduše prvo mjesto do konca prepušteno Mertojaku, sigurno Željezničare pozicionirao na prvoligaški kolosijek.
Unatoč ostvarenju zacrtanog cilja, izostala je euforija kao prilikom premijernog proboja među prvoligaše pred šest godina, a razlog tome zasigurno leži u činjenici slabije nedjeljne igre (3314 u odnosu na 3419 dan ranije) te što se nije vikend okončao apsolutnim trijumfom pobjednika kvalifikacija. Prvo ime vikenda i jedini igrač s prosjekom iznad 600 bio je Zoran Jagić, kojem su Željezničari najviše zahvalni ne samo zbog učinka na stazama već i zbog donatorskog dijela kojim je svome klubu omogućio kako treninge tjednima unaprijed tako i „puni pansion“ kroz sam turnir. Kada se glave ohlade, analizirat će se postignuto te pokušati stvoriti formula da se prvoligaško kuglanje u Čakovcu zadrži dulje od tek jedne sezone, a dotle neka uz naše čestitke Željezničari uživaju u zasluženom uspjehu.
