* Vijesti...
Nema komentara
13.06.2017.
* PH - sprint i tandem - seniori

HRPA MEDALJA ZA ŽELJEZNIČARE

Organizacija državnog prvenstva u relativno novim disciplinama, sprintu i tandemu, na čakovečkoj kuglani Mladost pokazala se kao pun pogodak. U dva dana natjecanja Željezničari su uzeli praktično pola odličja, doduše za savršenu priču nedostajalo je da barem jedna od tih medalja bude ona najsjajnija.

Subota je bila rezervirana za pojedinačnu, izrazito dinamičnu disciplinu sprinta. Kroz kvalifikacije čak četvorica čakovečkih igrača plasirala su se u razigravanje do završnice, dok je na početnoj stepenici zapeo tek Bojan Plevnjak. Osmina finala donijela je odmah duel timskih suigrača u kojem je Tomislav Tvarog kroz dodatnu igru eliminirao Franju Gosarića. Prvu prepreku preskočili su i Predrag Turk te Luka Hojski. Potonji je u četvrtfinalu krajnje dekoncentrirao odradio „pripetavanje“ te ispao od kasnijeg brončanog Filipa Seldara iz Zaboka, dok su Turk i Tvarog napredovali do polufinala. Tu je bio kraj za Tvaroga kojeg je izbacio Stjepan Vrček, dok je Turk „osvetio“ Hojskog te na dramatičan način okončao dan Sedlaru. U vrlo kvalitetnom finalu Stjepan Vrček je kao najkonstantniji igrač cijelog dana posve zasluženo uzeo titulu prvaka dok se Predrag Turk morao zadovoljiti srebrom. Poraženi polufinalisti, Tvaog i Sedlar, svoje su kolekcije podebljali broncama.

U nedjelju su na rasporedu bili tandemi. Prva žrtva kup sustava bio je par Gosarić-Plevnjak kojeg su u osmini u svlačionicu poslali kuglači varaždinske Ceste. U „Željezničarovom“ četvrtfinalu Hojski i Kolarić podlegli su pritisku iskusnijih Turka i Tvaroga te se oprostili od daljnjeg takmičenja. Turk i Tvarog prošvercali su se preko tandema Crikvenice sve do finala, ali ondje su morali priznati premoć paru koprivničke Podravke Miroslavu Šašku i Ivici Uremoviću koji su postali novi državni prvaci. Momci iz Željezničara slave srebro, dok su dvostruki brončani tandemi iz Crikvenice.

Napeti dueli, prava sportska atmosfera u kojoj se pljeskom nagrađivao svaki dobar potez te u konačnici i rezultatski uspješan vikend najbolji je mogući završetak službenog dijela kuglačke sezone za međimurske kuglače.

Nema komentara
12.06.2017.
*
* Kup RH

ZAPREŠIĆ OPET PREJAK

Kuglice su kod ždrijeba ponovo spojile Zaprešić i Željezničar u utakmici Kupa RH. Pošto su oba sastava tijekom ove sezone bila u istom rangu natjecanja, susret osmine finala igrao se na neutralnoj kuglani. Malo je iznenađenje što je odabir pao na koprivničke staze, ali očito je Zaprešić gajio određeni respekt prema Željezničaru i s dozom opreza gledao prema mogućnosti da se igra u Varaždinu. Kao što se ispostavilo, ni dvoboj u Koprivnici nije prošao bezazleno po njih. Iako je Zaprešić bio izraziti favorit, morali su se dobro pomučiti da osiguraju prolazak dalje koji je na kraju bio izražen pobjedom od 6-2 i 132 razlike.

Na prvi pogled suhoparne brojke ne odaju dojam neke izjednačene borbe, no zbivanja na stazama su bila ponešto drugačija. Željezničar je iznenadio na startu. Preko svog najboljeg pojedinca sa kraja sezone, Ninoslava Mikaca te ukupno gledajući ponajjačeg igrača godine Tomislava Tvaroga,  Željezničar je poveo sa 2-1. I Mikac i Tvarog napete duele su dobili u zadnjoj kugli – Mikac je sa 593-590 savladao Maneva, a Tvarog omjerom 551-549 Bogdanovića, obojicu inače državnih reprezentativaca. No, uz prednost u poenima bio je tu za Željo i minus kroz ukupne čunjeve (63) koji je nakupio Bojan Plevnjak (522) u odnosu na Bolanču (589). Takav razvoj utakmice otvarao je Željezničaru šansu da pokuša doći do još dva individualna poena pa se preko remija od 4-4 uz omjer setova od barem 12,5-11,5 provući korak dalje. Držao je Željo priliku otvorenom do same završnice, prije zadnje staze još je postojala mogućnost za napredovanje, ali su za takav neočekivani rasplet sva tri čakovečka kuglača trebala uzeti set u svom dvoboju. To se naravno nije dogodilo, ali barem je Željezničar časno okončao sezonu. Zaprešić je odnio sve duele u finišu: Uzelac (591) je savladao Predraga Turka (558), Fridl (572) pokvario oproštaj Luki Štrukelju (555), a Mance (576) nije dopustio Luki Hojskom (556) da se u rijetkoj prilici igranja za prvu momčad dodatno istakne.

Spuštanjem zastora na službena ekipna natjecanja ove sezone počinje razdoblje u kojem uprave dolaze u fokus zbivanja. Dojam je kako će Željo opet biti u nekoliko dilema. Pitanje koje se prvo nameće je da li ustrajati na održavanju druge momčadi, posebice u situaciji kada ju napušta kapetan Luka Štrukelj koji trbuhom za kruhom odlazi na zeleni otok, kada je neizvjesna situacija s dugoročno ozlijeđenim Matijom Vikertom, a uslijed čega je upitna širina kadra za izgurati ligu. Druga nedoumica je kako pristupiti natjecanju u novoj 1.B ligi i formiranju momčadi za istu. Brigu tu svakako zadaje neizvjesnost oko ozljeda Bojana Košaka pa i Zorana Jagića kao i potencijalne ponude konkurencije s kojima se suočavaju pojedinci. Ali prije svega treba usuglasiti klupske ciljeve i mogućnosti – da li odmah ganjati titulu što bi zahtjevalo dovođenje dodatnih igrača, a kojih iz klase garantiranih 570 prema trenutnom stanju na tržištu nema u regiji, da li ekipu popunjavati angažiranjem „došljaka“ u rangu 550 čunjeva, a koji onda kako je to bilo minulih desetljeća po „defaultu“ imaju prednost pred domaćim snagama ili pa žrtvovati sezonu dvije u sredini tablice te oslanjanjem na dosadašnje „drugotimce“, a uz podršku i vodstvo tri-četiri najkvalitetnija „prvotimca“,  ulagati u budućnost. Pitanja mnogo, ali srećom i vremena dovoljno za odraditi kvalitetan posao.

Nema komentara
13.04.2017.
* PH Veterani

BRONCA IZ SPLITA

Kuglana u srcu Dalmacije još jednom je za međimurske kuglače imala „obećane staze“. Točno desetljeće nakon što je na tadašnjem Mertojaku postao seniorski viceprvak države, Predrag Turk iz Željezničara je sličan uspjeh ponovio i na Poljudu – samo što je deset godina kasnije konkurencija veteranska. U oksimoronskoj kategoriji „mlađih veterana“ (do 65 godina) Turk je pokupio broncu sa srušenih 558 drva. Na pola igre čak 302 oborena čunja budila su ambiciju i za sam vrh do kojeg je ipak na kraju malo nedostajalo (Grubar 561, Bočina 574). Među 41 prijavljenim natjecateljem sudjelovala su i trojica Prosvjetara. Josip Šarić (488) bio je 25., Dragutin Danilović (482) zauzeo je 29. poziciju, a Stjepan Čuček (453) 36. mjesto.

Daleki put zato je znatno bolje iskoristio ove sezone njihov najbolji suigrač. Ilija Višić (540) je među vetaranima iznad 66 godina starosti ponovio uspjeh Turka osvojivši također treće mjesto na državnoj smotri. Ni njemu još sjajnija odličja nisu izmakla za mnogo (Ećim 544 i Bradarić 556), a kraj najbolje igre u pune (388) u obje konkurencije, falilo je malo preciznosti na pozicije u čišćenje.

Kako bi dodatno ilustrirali uspjeh čakovečkih kuglača istaknimo da su Turk i Višić jedini igrači koji su se umiješali među „domaće“ jer samo njih dvojica među prvih četiri svake kategorije nisu bili „Spliće“ pa se samim time možemo šaliti kako su oni prvaci ostatka Hrvatske 😉 .

Nema komentara
1.04.2017.
*
* 1.HKL, 3.HKLS

CRNI VIKEND ŽELJEZNIČARA

U manje od 24 sata razmaka Željezničar je doživio dva ogromna razočaranja kojima će ostati obilježena ligaška sezona nad kojom je posljednjim kolima u raznim rangovima upravo spušten zastor. Željo je ganjao dva dostignuća – rezervna momčad je u trećeligaškom okruženju ciljala na titulu prvaka, dok su prvotimci u elitnom rangu sanjali opstanak. U niti jednom od ta dva cilja Željezničari nisu ovisili sami o sebi, trebala im je „pomoć“ oko poklapanja rezultata drugih utakmica – i dobili su sa strane sve što su mogli, ali su propustili odraditi svoj dio posla.

Željezničar 2 se dobar dio tjedna usredotočio na to da li će Zanatlija protiv lidera Elektre nastupiti u punom sastavu te im pokušati učiniti uslugu, da bi kako se na kraju ispostavilo zaboravio da se njihova vlastita utakmica neće sama riješiti. Zanatlija je istrčao s najjačom postavom, igrali su motivirano i to je urodilo pobjedom od 6-2 uz 36 razlike što je značilo da je Željezničaru za titulu dostatan već i remi. Međutim, dok je Zanatlija preko Ivana Vukoje (540), Ivana Rođaka (534), Damira Grašića (527) i Franje Žarkovića (532) visoko poveo sa 4-0 te sigurno koračao prema uspjehu kojeg su na kraju potvrdili Mladen Grašić (547) i Jurica Perković (539), Željo 2 se u Koprivnici kod imenjaka jako mučio. Iako su od starta krenuli katastrofalno (Zvonimir Turk 473, Božidar Igrec 233, Nikola Turk 243), u drugom dijelu sezone njihov najbolji pojedinac, Luka Hojski (569) održavao je šampionske ambicije živima.

Unatoč zaostatku u poenima od 1-2, nešto sitno čunjeva (17) na strani čakovečke ekipe ulijevalo je optimizam jer em što je za koprivnički sastav već odigrao njihov najjači adut (Buzuk), em je naš Željo smatrao da u rukavu ima još tri asa (Štrukelj, Vrček, Kolarić). A kad ono – debakl. Luka Štrukelj još kako tako (525), ali Goran Vrček posve izgubljeno (507) te najveće razočaranje Igor Kolarić (498) baš nikako pa je na kraju visoki poraz od čak 1-7 bio neminovan. Željo tako nije potvrdio izlizanu tezu da se prvenstva dobivaju na malim utakmicama – jer osim što ih je u oba ovosezonska međusobna ogleda savladala Elektra, Željo je eto kada je bilo najpotrebnije u potpunosti zakazao i kontra suparnika iz donjeg dijela tablice pa samim time, usprkos nekoliko izvanrednih predstava tokom godine, nisu ni zaslužili da nakon deset godina naslovom prvaka ponove uspjeh svojih prethodnika.

Dan kasnije novo razočaranje. Prvotimci su u subotu tražili domaću pobjedu protiv Bjelovara koja bi ih približila željenom osmom mjestu na ljestvici. S jednim uhom i okom stalno su se pratili i gradski dvoboji Grmoščice te Medveščaka kao i onaj Osijeka te Kandita. I tu je sve išlo prema planu jer su naši provizorni suparnici na tablici, Medveščak i Kandit, u ranoj fazi ostali bez mogućnosti da osvoje bodove pa je i ovdje Željo znao da mu čak i remi donosi slavlje. A on je ostao nedostižan. Počelo je kranje zabrinjavajuće. Franji Gosariću (556) ovaj puta se ne može predbaciti što ga je savladao neusporedivo poznatiji i iskusniji Kasumović (579), ali se zato poen svakako očekivao od Predraga Turka. On pa je doduše nadjačao Šanteka u čunjevima (577-570) no duel je izgubio na setove (1,5-2,5). Posebno bode u oči druga izmjena koja je na samo 133-135 otišla na stranu Bjelovarčana.

Kroz srednju dionicu na pomolu je bio preokret. Tomislav Tvarog (557) nije imao dostojnog protivnika u Nikoli Košutiću (523) te poen uopće nije bio upitan, ali je rastrganom igrom s dvije crne rupe (127 i 132) Tvarog donio podosta drva manje nego što se od njega tražilo. Pravi triler priuštio je duel Ninoslava Mikaca i Vokšana. Mikac u prvom setu zaostaje 20-ak čunjeva i onda serijom od četiri vezane devetke u čišćenje baca Vokšana u nevjericu za 164-155. Na narednoj stazi Mikac zadnju kuglu na vezana drva šalje u prazno za samo „polovičku“ (133-133), a oduševljenje na tribinama izaziva osiguranim poenom u trećem setu kada na devetku Vokšana u posljednjem hicu Mikac odgovara na identičan način, k tome još i iz „kontra loha“ za 148-147. Do kraja je Vokšan čak bio i jači u čunjevima (587-594), ali kako je Turk poen na setvove izgubio tako ga je Mikac na isti način pa čak i s istom razlikom dobio.

Pred zadnji blok, u kojem je na kocki bila cijela sezona, Željo je imao dobitnih 2-2 i 11 drva plusa. Međutim nije išlo. Od starta te runde vidjelo se da će trebati pravi malo podvig za ostvarenje cilja. Uz hrpu nagradnih čunjeva bombarder Željko Košutić odigrava standardno visoko u Čakovcu (611), a pravi „dar-mar“ napravio je Luka Mijić od kojeg nitko ni približno nije očekivao rezultat od čak 602 (sa 7 promašaja). Kraj takvih brojki Željezničar je preko Bojana Plevnjaka (550) i Zorana Jagića (577) držao priključak sve do zadnjeg seta u koji se ušlo sa još uvijek dostižnih 30 minusa da bi se u samom finišu razlika dodatno povećala do konačnih 2-6 i 75 drva za Bjelovar koji je tako ispratio Željo u rang niže.

U dvije presudne utakmice Željezničaru bi i remiji bili dovoljni – da im je to netko unaprijed ponudio prihvatili bi objeručke – na kraju potencijalno odličan vikend pretvorio se u dvostruke „karmine“. Da stvar bude gora, u oba slučaja nisu odlučili čak ni bodovi već podredni kriterij – poen razlika koja se tokom cijele sezone tako često olako shvaća i ne mari se za nju pa se ponekad i nepotrebno ispušta poneki duel.

Za Željo je tako ponovno bila kobna druga sezona u ligi, iako je od ove godine liga radi koncentracije kvalitete smanjena na samo 10 klubova pa je samim time i zadatak bio osjetno teži. Bez da radimo neke znatno dublje analize za koje će biti vremena čitavo proljeće, možemo konstatirati da je usprkos mnogim pogreškama i propustima  nenadoknadiv bio domaći poraz protiv Velebita jesenas. Pogledamo li na svjetliju stranu priče, Željo će zapravo formalno ostati prvoligaš, samo onaj „B“ razine. I to bi mogao biti natjecateljski nivo taman po mjeri čakovečke momčadi, a s obzirom da se radi o ove godine nanovo formiranom sustavu, za Željo ujedno posve novo iskustvo. Kvalitativno se radi o znatno primjerenijoj konkurenciji 12 klubova čija geografska granica se otprilike poklapa s rijekom Savom, u kojoj će biti i starih regionalnih poznanika (Lepoglava, Zabok, Sirela), bivših „A“ prvoligaša (Medveščak, Radnik), ali i slavonskih nepoznanica (Pakrac, Đurđenovac, Đakovo, Osijek, Virovitica) zbog kojih udaljenijih putovanja liga neće biti znatno jeftinija. Dok se na sjeveru tugovalo, jug je slavio – Mertojak (klub postoji tek 11 godina) donio je prvi naslov prvaka Hrvatske u Split prekinuvši tako višegodišnju dominaciju Zaprešića.

Što se tiče događanja tijekom proljeća, Željezničar još očekuje nastup u kupu RH, dok će neslužbeni dio pretpostavljamo obilježiti rekreativna sprint liga u Varaždinu. Do ljetnog prelaznog roka dovoljno je dugo vremena da kako klubovi tako i pojedinci formiraju buduće ciljeve te shodno tome iskombiniraju dostupni igrački kadar na tržištu.