ZAPREŠIĆ OPET PREJAK

Kuglice su kod ždrijeba ponovo spojile Zaprešić i Željezničar u utakmici Kupa RH. Pošto su oba sastava tijekom ove sezone bila u istom rangu natjecanja, susret osmine finala igrao se na neutralnoj kuglani. Malo je iznenađenje što je odabir pao na koprivničke staze, ali očito je Zaprešić gajio određeni respekt prema Željezničaru i s dozom opreza gledao prema mogućnosti da se igra u Varaždinu. Kao što se ispostavilo, ni dvoboj u Koprivnici nije prošao bezazleno po njih. Iako je Zaprešić bio izraziti favorit, morali su se dobro pomučiti da osiguraju prolazak dalje koji je na kraju bio izražen pobjedom od 6-2 i 132 razlike.

Na prvi pogled suhoparne brojke ne odaju dojam neke izjednačene borbe, no zbivanja na stazama su bila ponešto drugačija. Željezničar je iznenadio na startu. Preko svog najboljeg pojedinca sa kraja sezone, Ninoslava Mikaca te ukupno gledajući ponajjačeg igrača godine Tomislava Tvaroga,  Željezničar je poveo sa 2-1. I Mikac i Tvarog napete duele su dobili u zadnjoj kugli – Mikac je sa 593-590 savladao Maneva, a Tvarog omjerom 551-549 Bogdanovića, obojicu inače državnih reprezentativaca. No, uz prednost u poenima bio je tu za Željo i minus kroz ukupne čunjeve (63) koji je nakupio Bojan Plevnjak (522) u odnosu na Bolanču (589). Takav razvoj utakmice otvarao je Željezničaru šansu da pokuša doći do još dva individualna poena pa se preko remija od 4-4 uz omjer setova od barem 12,5-11,5 provući korak dalje. Držao je Željo priliku otvorenom do same završnice, prije zadnje staze još je postojala mogućnost za napredovanje, ali su za takav neočekivani rasplet sva tri čakovečka kuglača trebala uzeti set u svom dvoboju. To se naravno nije dogodilo, ali barem je Željezničar časno okončao sezonu. Zaprešić je odnio sve duele u finišu: Uzelac (591) je savladao Predraga Turka (558), Fridl (572) pokvario oproštaj Luki Štrukelju (555), a Mance (576) nije dopustio Luki Hojskom (556) da se u rijetkoj prilici igranja za prvu momčad dodatno istakne.

Spuštanjem zastora na službena ekipna natjecanja ove sezone počinje razdoblje u kojem uprave dolaze u fokus zbivanja. Dojam je kako će Željo opet biti u nekoliko dilema. Pitanje koje se prvo nameće je da li ustrajati na održavanju druge momčadi, posebice u situaciji kada ju napušta kapetan Luka Štrukelj koji trbuhom za kruhom odlazi na zeleni otok, kada je neizvjesna situacija s dugoročno ozlijeđenim Matijom Vikertom, a uslijed čega je upitna širina kadra za izgurati ligu. Druga nedoumica je kako pristupiti natjecanju u novoj 1.B ligi i formiranju momčadi za istu. Brigu tu svakako zadaje neizvjesnost oko ozljeda Bojana Košaka pa i Zorana Jagića kao i potencijalne ponude konkurencije s kojima se suočavaju pojedinci. Ali prije svega treba usuglasiti klupske ciljeve i mogućnosti – da li odmah ganjati titulu što bi zahtjevalo dovođenje dodatnih igrača, a kojih iz klase garantiranih 570 prema trenutnom stanju na tržištu nema u regiji, da li ekipu popunjavati angažiranjem „došljaka“ u rangu 550 čunjeva, a koji onda kako je to bilo minulih desetljeća po „defaultu“ imaju prednost pred domaćim snagama ili pa žrtvovati sezonu dvije u sredini tablice te oslanjanjem na dosadašnje „drugotimce“, a uz podršku i vodstvo tri-četiri najkvalitetnija „prvotimca“,  ulagati u budućnost. Pitanja mnogo, ali srećom i vremena dovoljno za odraditi kvalitetan posao.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.