* Vijesti...

Varljivo uvjerljivo prema konačnom rezultatu Željezničar 2 je sa 6-2 i 47 razlike slavio u gostima kod Elektre iz Križevaca. Željo je cijelim tijekom susreta zaostajao u čunjevima, ali sa zanemarivom razlikom od niti 15 drva i tek je par kugli prije kraja prelomio susret serijom dobrih hitaca u kojima su padale osmice i devetke dok su si „strujači“ slagali „liebeke“  pa se otuda stvorila i konačna, s obzirom na prikazano, nerealna razlika. Debitant u redovima Željezničara 2, Bojan Kuzma, startao je prvi i sa 558 odmah si priskrbio titulu igrača utakmice stavljajući tako upitnike koliko bi momčad bolje stajala na tablici da je bio dio ekipe od početka prvenstva. Krajnje indisponiran bio je Luka Štrukelj (498) pa je Željo držao 1-1 uz minus 14. Kroz drugi blok dueli su opet podijeljeni s time da je onaj slabiji pojedinac Željezničara bio taj koji je dobio dvoboj. Nikola Turk (493) nakon niza propusta kroz jesen napokon je unatoč lošoj predstavi nekoga savladao dok Goran Vrček (534) nije uspio zadržati koncentraciju do kraja pa je Sanković sa 535 izjednačio za Elektru. U završnici Igor Kolarić (538) dugo vremena nije mogao pronaći svoju igru da bi ipak profunkcionirao u zadnji tren (150) te s partnerom Lukom Hojskim, koji je ujednačenim nastupom stigao do 520, finalnim kuglama doveli Željo 2 do pobjede.

POTOP ŽELJEZNIČARA

Jedan od najtežih, ako ne i najteži, poraz doživio je Željezničar u subotu. 0-8, 218 minusa, 5-19 u setovima i tek 3296 srušenih čunjeva – pravi debakl kakav se ne pamti na domaćim stazama. „Krivac“ je zagrebačka Grmoščica, a uzroka te razloga za takav ishod je mnogo. Kada se gledaju konačne brojke, Grmoščica je srušila visokih 3514, najviše što je ijedna ekipa ove jeseni oborila u Čakovcu te bi kraj takvog rezultata Željezničar i u idealnim uvjetima teško parirao. Doduše, možda bi tada drugačiji tijek utakmice i pritisak učinio svoje pa bi gostima koji puta i zadrhtala ruka, ali nećemo o tome nagađati. Okrenimo se onome što se doista dešavalo.

Željezničaru se pred ovu utakmicu poklopilo puno negativnih faktora – Franjo Gosarić bio je spriječen, Ninoslav Mikac zadobio je tokom tjedna ozljedu na radu, Zoran Jagić se probudio sa 38C, a otac mu Stjepan je već ionako dulje vremena izvan stroja. Tako je Željo na raspolaganju imao tek tri zdrava igrača, jedva pola momčadi. I to je na naplatu stiglo odmah u prvom paru u kojem je trener Žinić krajnje neracionalno postavio i Jagića i Mikaca – obojicu koji su jedva stajali na nogama. Postignuti rezultati pratili su zdravstveno stanje kuglača, Zagrepčani su uslijed toga igrali opuštenije te je Željo već na samom startu gubio sa 0-2 i 164 razlike čime je utakmica bila praktično već odlučena. Ninoslava Mikaca (264) je na polovici igre, a trebalo je to biti i puno ranije, posebno što je i sam igrač otvoreno govorio kako ne može, zamijenio Luka Štrukelj (263), dok se Zoran Jagić (506) morao mučiti do kraja, iako za to objektivno nije bilo rezona kraj zdrave rezerve na tribinama. Vladimir Galjanić (613) i Branko Šebalj (584) bili su ti koji su Grmoščici donijeli nedostižnu prednost.

Kakva takva nada da se eventualno kroz preostala četiri duela uspije doći do remija vrlo je kratko trajala. Predrag Turk krenuo je furiozno (172), ostvario odličan učinak od 603 čunja, ali je od Tonkovića (586) izgubio poen na setove. Bojan Košak (580) počinje davati naznake povratka u formu i odradio je jedan vrlo dobar nastup, no Milan Uzelac (598) imao je odgovor na svaku Košakovu prijetnju.

Do kraja utakmice – revija. Tomislav Tvarog (547) uslijed lošeg početka i kraja (124+122) nije mogao ništa Špiljaru (592) pa su najbliži počasnom poenu bili Željezničarovi kllinci. Matija Vikert ubilježio je možda čak i jedinstvenu pojavu – unutar iste polusezone nastupio je u čak tri ranga natjecanja – za čakovečki Željo 2 igra treću ligu sjever, u prvoj momčadi dobio je priliku pokazati se u prvoj ligi, a kao dvojno registriran nastupa i u 2. ligi Centar za zagrebački Medvedgrad. S obzirom na takve mogućnosti koje mu klub pruža, apsolutno nema razloga da u igru uđe demotiviran (?!?) pa makar mu unaprijed bilo najavljeno da će minutažu podijeliti sa svojim suigračem (što se doduše od strane struke moglo i „taktičnije“ napraviti). Pristup je adekvatno bio popraćen učinkom – umjesto da jednim klasnim nastupom izbije argument treneru za zamjenu, on mu je sa razočaravajućih 249 samo dao dodatnog povoda. A debi je izvrsno iskoristio najmlađi, šesnaestgodišnji Igor Kolarić, srušivši 284, osvojivši oba seta u kojima je igrao (od ostalih suigrača nitko više od jednog) te je umalo preokrenuo -20 koje je naslijedio. Na kraju kombinacija Mađar-Nemet ipak nisu dali ni utješni poen (533-541).

Ranije nego ikada, polusezona je za Željo završena. Omjer od 3-8 donio je desetu poziciju, do željenog osmog mjesta udaljenost je tek dva boda, ali isto tako su i tek bod iznad vode. Na pola puta – prolazna ocjena. Dobile su se domaće utakmice koje su se morale (Zadar, Velebit, Poštar), propuštale se izgledne prilike u gostima (Kandit, Medveščak, Osijek i posebice Novska). S pobjedom više bila bi ovo puno bezbrižnija pauza, međutim optimizam je realan pod uvjetom da ekipa bude zdrava jer će u nastavku ipak imati mrvicu lakši raspored. Jedino što kuglači neće moći u potpunosti se prepustiti blagdanskih užicima (za stolom) jer nastavak kreće već početkom siječnja, 09.01., kada u Čakovec stiže splitski Mertojak.


Mladići Željezničara 2 su kod ponajbolje ekipe lige, Obrtnika iz Oroslavja, odigrali veliku utakmicu, a za koji nastup nisu bili nagrađeni niti bodom. Na momente je izgledalo kao da se ne radi o trećeligaškom susretu – poeni su se gubili unatoč rezultatima od 570+, šamarale se devetke kao od šale, a čak 3332 srušena čunja (što je više i od nekoliko prvoligaških cifri minulog vikenda) bila su još uvijek nedovoljna makar i za podjelu bodova. Momčad iz Oroslavja srušila ih je naime 22 više te zasluženo pobjedila sa 5-3. Željezničar je imao za ovaj rang tri mega ostvarenja – Matija Vikert 594, Luka Štrukelj 577 i Igor Kolarić 576. Ostatak momčadi kretao se na oko 530 i tu treba tražiti manjkajuća drva. Oroslavje je preko Bakrana (600) i Hršaka (578) povelo sa 2-0 i 75 razlike. Posebno je teško pao gubitak poena Luke Štrukelja na 577, dok Nikola Turk sa 9 ribica, dva čišćenja od po 26 i 34 te ukupnih 526 nije bio konkurentan. U srednjem bloku Željo je trebao izjednačiti. Svoj dio posla što se poena tiče obavio je Goran Vrček (529), ali u njegovim brojkama te u konačnici i u ukupnom ekipnom rezultatu nedostaju čunjevi koje je izgubio u setu kada je srušio tek 106 (?!?). Luka Hojski (530) pa je duel ispustio sa 121-122 u zadnjem setu (35 čišćenje) te je suigračima iz posljednje runde ostalo dostizanje zaostatka od 1-3 i minusa od 69 drva. Vikert (594) i Kolarić (576) kuglali su izvrsno, čak im ni strogi trener u kasnijoj analizi nije pronašao zamjerku, ali Boromisa (548) i Tojčić (575) nisu dopustili ništa drugo osim ublažavanja poraza. Mora se priznati da Željo 2 prati peh – nekako kao da posebno inspiriraju protivnike koji protiv njih igraju iznad svojih mogućnosti, dok protiv ostale konkurencije nešto manje „grizu“. Dokaz tome je i da Željo trenutno ima čak četiri igrača među najboljih sedam u ligi (Vikert drugi, Štrukelj treći, Hojski šesti i Kolarić sedmi), a ekipno su na tek polovičnom učinku do sada (4-4).

 

NA KORAK DO

U ligaškoj pauzi minulog vikenda odigralo se na kuglanama u Novskoj i Varaždinu pojedinačno prvenstvo Regije sjever za seniore. Nakon što je od nastupa odustao Zanatlijin Mladen Grašić, svi predstavnici iz naše županije bili su članovi Željezničara, a sa pet kuglača ujedno i najzastupljeniji na cijelom prvenstvu. I upravo je onaj koji je uletio kao zamjena bio i najbliži plasmanu na državnu završnicu. Bojan Košak „uskrsnuo“ je u nedjeljnom nastupu na Dravi i sa 615 čunjeva (drugi rezultat dana)  napravio skok sa 16. mjesta na konačnu 8. poziciju. Nažalost, tek šestorica najboljih odlaze na finale, a do toga je Košaku nedostajalo tek sedam čunjeva. Njih pa treba tražiti u subotnjem rezultatu u Novskoj gdje je srušio 544 pri čemu je u zadnjem setu sa 116 sve upropastio te se činilo da je za njega prvenstvo već izgubljeno. Sa ukupno dva drva manje, Predrag Turk se sa dva ujednačena nastupa (581+576) smjestio odmah iza Košaka. Tomislav Tvarog  držao je sa 584 sedmo mjesto nakon igre u Novskoj, ponavljanje istog rezultata donijelo bi mu plasman dalje, ali 571 na možemo slobodno kazati njemu domaćim stazama bilo je na kraju dovoljno tek za 11. mjesto. Ninoslav Mikac je na 537 nadogradio 572 te se plasirao u samu sredinu – na 14.mjesto. Luka Štrukelj (525+487) nije baš najbolje utrošio vikend. Konačni rezultati prvenstva bili su iznimno visoki jer su prva trojica u prosjeku išla preko 600 čunjeva – Kasumović (1123), Šantek (1122) i Duda (1216).

VIKERT I KOLARIĆ VICEPRVACI

Nedjeljni put juniora Željezničara kroz nekoliko godišnjih do Rijeke se isplatio – Matija Vikert i Igor Kolarić postali su državni viceprvaci u disciplini tandem. Četvrta je to medalja za čakovečki klub s nacionalnih prvenstava mlađih kategorija u samo mjesec dana te bez potrebe za pregledavanjem arhive možemo mirno konstatirati kako se radi o rezultatski najplodnijem razdoblju u kojem su mladići do zadnje lipe opravdali uložena sredstva i entuzijazam uprave te trenera. Pred dva tjedna u istoj dobnoj skupini Vikert i Kolarić su uzeli srebro te broncu pojedinačno u sprintu – sada su zajedničkim snagama u tandemu tek u finalu paru Zaboka (Bakran-Hršak) morali stisnuti ruku. Željezničarov tandem je nakon kvalifikacija, u kojima su bili uvjerljivo najbolji (297), sigurno prošao četvrtfinale gdje su sa čistih 2-0 (264-239) savladali slabiji par Zaboka, da bi se potom provukli kroz polufinale. Protiv domaćina, riječke Mlake, Vikert i Kolarić igrali su 1-1, imali manjak čunjeva u zbroju (256-268), a u finale su prošli kroz ušicu igle dobivši u dodatne tri kugle sa 16-15. Na sličan način do završnice su se probili i Bakran-Hršak iz Zaboka, međutim u ključnim trenucima pokazali su svoje pravo lice te sa uvjerljivih 2-0 (292-264) savladali naše predstavnike. Željezničari imaju priliku za revanš već u srijedu kada će se sučeliti u ligaškoj utakmici, u kojoj će ipak veliku ulogu imati i domaći teren na strani Zabočana.