* Vijesti...

VIKERT I KOLARIĆ VICEPRVACI

Nedjeljni put juniora Željezničara kroz nekoliko godišnjih do Rijeke se isplatio – Matija Vikert i Igor Kolarić postali su državni viceprvaci u disciplini tandem. Četvrta je to medalja za čakovečki klub s nacionalnih prvenstava mlađih kategorija u samo mjesec dana te bez potrebe za pregledavanjem arhive možemo mirno konstatirati kako se radi o rezultatski najplodnijem razdoblju u kojem su mladići do zadnje lipe opravdali uložena sredstva i entuzijazam uprave te trenera. Pred dva tjedna u istoj dobnoj skupini Vikert i Kolarić su uzeli srebro te broncu pojedinačno u sprintu – sada su zajedničkim snagama u tandemu tek u finalu paru Zaboka (Bakran-Hršak) morali stisnuti ruku. Željezničarov tandem je nakon kvalifikacija, u kojima su bili uvjerljivo najbolji (297), sigurno prošao četvrtfinale gdje su sa čistih 2-0 (264-239) savladali slabiji par Zaboka, da bi se potom provukli kroz polufinale. Protiv domaćina, riječke Mlake, Vikert i Kolarić igrali su 1-1, imali manjak čunjeva u zbroju (256-268), a u finale su prošli kroz ušicu igle dobivši u dodatne tri kugle sa 16-15. Na sličan način do završnice su se probili i Bakran-Hršak iz Zaboka, međutim u ključnim trenucima pokazali su svoje pravo lice te sa uvjerljivih 2-0 (292-264) savladali naše predstavnike. Željezničari imaju priliku za revanš već u srijedu kada će se sučeliti u ligaškoj utakmici, u kojoj će ipak veliku ulogu imati i domaći teren na strani Zabočana.

VJEČNI PRVAK

Kada su u pitanju pojedinačna prvenstva Međimurskog kuglačkog saveza u ovom mileniju naslov se može odnositi samo na jednu osobu – Predrag Turk treći puta zaredom i ukupno deveti puta od 2004. na ovamo najbolji je kuglač između Mure i Drave. Turk je prvim rezultatom finala od 589 čunjeva osigurao titulu sa  ukupno 15 drva viška (1735-1720) ispred Tomislava Tvaroga (566). Treći je Ninoslav Mikac (1688, u finalu 556) koji je pokal ispred Luke Štrukelja (1664, 557 u finalu) izborio jakim finišom. Kao jedini izvan Željezničara, na regionalno natjecanje koje se nadolazećeg vikenda održava u Varaždinu i Novskoj plasirao se i petoplasirani Mladen Grašić iz Zanatlije. Tragičar prvenstva je Stjepan Jagić koji je nakon prva dva nastupa bio praktično nedostižan na vrhu, ali ga je ozljeda onemogućila da uopće i završi finalni nastup uslijed čega je posve ispao iz konkurencije.

DEJA VU

Klasična priča u kojoj se u mikrolokalnim derbijima papirnati autsajder pretvori u goropadnog suparnika lagano podcijenjenog od strane nominalno jačeg i u tom trenutku protivnika u boljoj formi viđena je u utakmici Željezničara (zadnji rezultat 3330, sada 3152) i Zanatlije (zadnji rezultat 3043, sada 3193) koju je potonji iznenađujuće dobio sa čak 7-1 uz 41 čunj viška. Željezničar je napravio pogreške koje su ove sezone već viđene.

U prvom bloku Nikola Turk je u zadnjem setu po treći puta jesenas prosuo visoku prednost (26) i naoko već osiguran poen, dok je u središnjici trener Crnčec opet izvadio iz igre kuglača koji unatoč neuvjerljivoj igri čvrsto vodi 2-0 i drži pod kontrolom duel. Zanatliji su vodstvo od 2-0 donijela braća Grašić koji su krajem svog nastupa rušili sve moguće pozicije – Damir (537) je sa 156 nadoknadio veliki minus iza Turka (529, 122 u zadnjem setu), dok je Mladen (562) sa 146 nadjačao najboljeg Željezničara Luku Štrukelja (553).

Još jedan poen Zanatliji je priskrbio Radovan Leskovar (530) protiv Igora Kolarića (525), a kad se tome još pridodao poklon Željezničarovog trenera koji je Luku Hojskog izvadio unatoč tome što je vodio 2-0 i u trenutku zamjene držao prosjek od 6.3 (76 u 12), Zanatlija je već imao osiguran barem remi. Da, Hojski je igrao loše (240), ali je i takav bio jači od kombinacije Mladena Kovača (116) i Jurice Petkovića (397), a Božidar Igrec (493 u zbroju s partnerom) koji je uveden ipak nema rutinu i pouzdanost budući unatrag zadnjih pet sezona nema odigranih ni deset utakmica.

Željezničar je kroz zadnji blok pokušao eventualno doći do podjele bodova, ali svaku nadu pokopao je Ivan Vukoja (587) odigravši svoju rezultatski ponajbolju utakmicu u životu – Matija Vikert (539) bio je u toj situaciji nemoćan. Počasni poen Željezničara djelo je Gorana Vrčeka (513) protiv dueta Kiš-Kukovec (227+237).

Osim gubitka bodova, kod Željezničara se za dodatni šok nakon utakmice pobrinuo Stanislav Štrukelj odbivši putovati na državno prvenstvo mlađih juniora u disciplini tandem ostavivši tako u posljednji trenutak na cjedilu partnera Kolarića. Nesumnjivo da ovakav potez zaslužuje oštru kaznu.

NOVSKA OSTAJE CRNA MAČKA

I s četvrtog gostovanja ove jeseni na kojem je mogao slaviti, Željezničar se ponovno vratio praznih ruku. A u Novskoj ne samo da je mogao već i trebao pobijediti. Možda bi najbolji opis načina na koji je izgubljena utakmica sa 5-3 bilo povlačenje paralele s dinamovim europskim tekmama – jer bilo je baš tako nekako, „dinamovski“. Željezničar je vodio i dominirao barem 80% vremena, da bi se u zadnja dva seta raspao te se sa +65 srozao na -50.

U prvom bloku poeni su podijeljeni, ali su zahvaljujući spektakularnoj igri Zorana Jagića (609) čunjevi (26) bili na strani čakovečke ekipe. Jagić je lakoćom i velikom razlikom pobjedio Crnojevića (537), dok je Predragu Turku (540) prije svega katastrofalan početak (114) skratio šansu protiv Dude (586). I nećemo sada tu filozofirati da bi s obzirom na ostvarene rezultate Željo uzeo oba duela da su parovi bili obratno postavljeni.

Srednji blok protekao je u potpunosti u prema željama međimurske ekipe. Najkonstantniji kuglač ove sezone, Tomislav Tvarog, još jednom je upisao kvalitetan nastup (574) te uvjerljivo savladao Poleta (549). Ninoslav Mikac (546) povećao je protiv Zovka (543) vodstvo na 3-1, iako je zbog loše treće staze (118) poen spašavao do samog kraja svog nastupa. Razlika od ukupno 54 momčadskih drva davala je Željezničaru pred završnicu prilično komotnu situaciju u kojoj čak nisu više morali ganjati poene, već samo braniti stečenu prednost u čunjevima.

I krenulo je opet sasvim solidno – Franjo Gosarić je u čišćenje šamarao devetke (3 u prvom setu), a Bojanu Košaku su brojke bile bolje od same igre na stazama pa se nije gubilo puno na prednosti. Problemi su počeli kada su Gosarića stale devetke, jer pozicije krajnje taktički nedisciplinirano (redovito uzimanje zadnjih čunjeva) nije pogađao pa mu ni 100 u pune nije donijelo nikakvu prevagu, a Košak pa je s druge strane nekontrolirano šarao od dame do dame. Najkritičniji je bio treći set zadnje runde u kojoj su Matić i Hečimović kombinirano srušili 313, a naš dvojac tek 250 (Košak 114), nakon čega su sa još dodatnih 24 čunjeva viška u samom finišu kreirali veliki preokret i zabetonirali pobjedu Novske. Gosarić (535) je tek na startu parirao Matiću (579), dok Košak (376) plaća danak dugotrajnoj ozljedi uslijed koje je znatno kasnije počeo sa treninzima pa je miljama daleko od forme. Stvar je pokušao izvući Luka Štrukelj no i znatno veće brojke od ostvarenih 132 ne bi promijenile ishod kraj Hečimovićevih 568.

Željo je tako možda ispucao i zadnju šansu za gostujućom pobjedom ove sezone, preostaje mu tek još eventualno Zadar početkom 2016. godine ako se isti ozbiljnije ne pojača. 50 čunjeva konačnog minusa najlakše je potražiti kroz tri grozna seta u kojima su Turk i Košak rušili po 114, a Mikac 118, međutim isto se postavlja pitanje slaganja momčadi budući je za zadnji blok ostavljen ove sezone posve neprepoznatljivi Košak (kod kojeg se uz to još i debelo zakasnilo sa zamjenom) te za ovaj rang natjecanja neiskusan Gosarić. Iako je Gosarić pametno žrtvovan na Matića, dojam je da se jednako trebalo postupiti i sa Košakom te ga suprotstaviti Dudi, a Turka sačuvati kao osigurača za kraj. No, kao i uvijek, lako je biti general poslije bitke. Umjesto da se odvoji od Novske na pet bodova i probije na ciljano osmo mjesto, porazom je Željo vratio u život Novljane te ih ostavio u konkurenciji. Pauza za vikend dobro će doći da se pred zadnje jesensko kolo koje dolazi kroz dva tjedna konsolidiraju redovi.