Željezničar je plasiravši se u četvrtfinale izjednačio svoj dosadašnji najbolji doseg u natjecanju za Kup Hrvatskog kuglačkog saveza. Kuglice su kod ždrijeba bile naklonjene – protivnik je bio Karlobag, momčad koja je u nedavno završenom drugoligaškom prvenstvu regije zapad zauzela tek šesto mjesto. Pravila Kupa nalažu da se igra jedna utakmica kod nižerangiranog suparnika pa je Željo napredak tražio na užasnoj kuglani u Gospiću.
Utakmica je objektivno gledajući bila grozna, najslabija od svih u osmini finala, čak lošija i od onih gdje su nastupali trećeligaši. Razloga za to je više – ligaško natjecanje završilo je pred mjesec dana pa je problem u održavanju forme bez utakmica što se najbolje očitovalo na postignutim rezultatima, a onda su tu i ozljede koje praktično cijelu sezonu muče dio kadra. Kada se svemu tome pridoda i krajnje neadekvatna kuglana te neregularni uvjeti, jedino što treba pamtiti je pobjeda i prolazak u narednu fazu. Željezničar je pobijedio sa naoko komfornih 6-2, ali je razlika bila nevelikih 43 drva te je još 15-20 kugli prije kraja Karlobag bio uvelike u mogućnosti napraviti veliko iznenađenje. Pritom su momčadski učinci na za ovu razinu takmičenja nevjerojatno niskih 3134-3091.
Početak nije sugerirao ozbiljnije probleme jer je Željo poveo sa 2-0 i 64 razlike. Nisu kuglači međimurske momčadi odigrali ništa specijalno, ali su domaćini bili naprosto očajni, kao da su se prepali renomiranijeg protivnika. Zoran Jagić je odlično krenuo sa 435 u 90 kugli, ali je onda nastup pokvario sa samo 108 na zadnjoj stazi, no i tih 543 u zbroju bili su nedostižni Cagi (500). Drugi poen osigurao je Ninoslav Mikac (530) kontra Tomljenovića (509). Kroz srednju dionicu Karlobag je prijetio izjednačenjem. Neprepoznatljiv je bio Predrag Turk (506) pa je Mraović sa samo 532 donio prvi poen Karlobagu. Srećom Tomislav Tvarog (534) je u završnici protiv Prpića (530) uspio sačuvati prednost Željezničaru od 3-1 s time da se nešto zalihe čunjeva istopilo i spalo na 42. Ako bi gledali imena koja su krenula na stazu u posljednjoj rundi, Bojan Košak i Stjepan Jagić, razumno bi bilo zaključiti da straha nema. Međutim obojica igraju ozljeđeni, stojećki po jednoj nozi, što posebno dolazi na naplatu na gostujućim terenima. Jagić (391) je uspjevao nešto pogoditi tek u pune, Košak (241) niti to pa se domaćin u jednom trenutku približio na manje od 20 drva. Obojica su tražili zamjene te su utakmicu morali spašavati Franjo Gosarić i Luka Štrukelj. Nisu Gosarić (262) i Štrukelj (127) pokazali ništa spektakularno, ali su barem iskoristili slabu igru Tomljanovića (523) i hrpu promašaja Brkljačića (497) te iskontrolirali rezultat i pomogli Željezničaru do pobjede i plasmana dalje.
Priču o subotnjoj utakmici moramo zaključiti zgražavanjem nad tehnički neispravnom kuglanom i krajnje neregularnim uvjetima igre. Problem u elektronici koja upravlja automatima dovodila je do toga da se vrlo često u čišćenju dešavalo da se spuštaju i oni čunjevi koji su već ranije oboreni pa se igralo na posve pogrešne pozicije, a suci su onda subjektivno procjenjivali što bi zaista palo i tako podešavali nove pozicije. Nedopustivo i na sindikalnim igrama, a za osminu finala državnog kupa naprosto skandalozno.
Među osam preostalih u kupu pet je prvoligaša. Kod izvlačenja opet nema nikakvih nositelja i uz malo sreće Željo bi možda mogao i do „Final 4“. Najbolji izbor bila bi Goranka iz Ravne Gore koja je ispala iz druge lige, a poželjan protivnik su svakako i zagrebačke Ponikve. Ništa ne bi imali protiv niti da se Željo spoji sa splitskim Poštarom kojeg su ove sezone dva puta pobjedili, dok oprez postoji glede osječkog imenjaka koji je neugodan u svom dvorištu. Svakako bi bilo poželjno izbjeći Zaprešić te ako je moguće i Osijek te Mertojak. Ono što opet zadaje glavobolju je termin četvrtfinala – tek početkom lipnja pa slijedi dugih mjesec i pol treninga bez natjecateljskih susreta.