Nakon podosta gorkih pilula, konačno da se jedan Željezničar uzdignute glave vrati s osječkog Pampasa. Uspjelo je to Stanislavu Štrukelju koji je na državnom prvenstvu za mlađe juniore u svojoj omiljenoj disciplini, sprintu, ponovno uzeo medalju i to onu brončanu. Naznaku jednodnevne inspiracije imali smo već u kvalifikacijama u kojima je Štrukelj sa 186 zauzeo peto mjesto s kojeg je ušao u TOP 16 i u razigravanje igrač na igrača.
Osminu finala protiv Zekića iz Zaprešića Štrukelj je odradio sa suverenih 2-0. Četvrtfinale mu je za protivnika donijelo branitelja naslova, Bakrana iz Zaboka. Prvi set Bakran je uzeo praktično već na pune u kojima je Štrukelj srušio tek 44 (a onda isto toliko i očistio!!!). Promjenom staza okrenula se i priča. Štrukelj vodi cijelom dionicom te se pobjednik tražio kroz „sudden victory“ razigravanje – tri kugle na pune. Bakran griješi u trećem hicu (7-6-4) te Štrukelj sa 6-9-7 u potpunosti preokreće dvoboj i osigurava sebi medalju. U polufinalu Štrukelj je bio dominantan u svakom setu do 17.-18. kugle – da bi onda promašajima na pojedince izgubio oba od mladog Bogdanovića koji stilom („ne“ priprema hica i zalet) neodoljivo podsjeća na svog oca, legendarnog Brnu. Štrukelju je za vodstvo trebalo predzadnjom kuglom pogodit lijevog seljaka i potom tek tri u pune. Lijevi seljak još stoji. Potom mu je za izjednačenje trebalo pokupit rasparenih/“žalosnih“ sedam i laganini u pune – i desni seljak i kralj još tamo stoje. Šteta, prilika je bila tu.
No, i sama medalja veliki je uspjeh za Štrukelja koji se i ove sezone u ligaškim utakmicama muči te iz godinu u godinu pokazuje kako je sprint zaista kao stvoren za njega. Naime, u posljednje tri sezone Štrukelj je redoviti osvajač državne medalje u ovoj disciplini – jednom prvak i dva puta brončani – statistika s kojom se nitko ne može podičiti, za naklon do poda.
Koliko je Stanley ponovno iznenadio toliko je Igor Kolarić podbacio što samo dodatno potvrđuje specifičnost ove vrste natjecanja. Kolarić je bio na dobrom putu do polovice kvalifikacija (87) da bi sve upropastio u pune na drugoj stazi (28 u 7 kugli!?!) te si priredio težak zadatak čišćenja 35 za prolazak dalje. Na kraju nije mnogo nedostajalo – zadnji hitac trebala osmica, palo šest te je kvalifikacije okončao na najgorem, 17.mjestu. Kada se k tome još pridoda da je jedan od onih koji su prošli dalje odustao, razočaranje je bilo tim veće. Nastupio je i Manuel Korent (157., 23. u kvalifikacijama) kojem treba barem još godina dana ozbiljnog treninga da bi mogao ravnopravnije parirati oštroj konkurenciji. Za kraj spomenimo da je glavni favorit Leo Herceg ispao već u osmini finala od totalnog anonimca Ljubića iz Zaboka, dok se titulom najboljeg okitio Luka Požega iz Karlovca koji je prikazao najkonstantniju igru (drugi u kvalifikacijama i četiri duela dobio sa po 2-0)
Baš kao i njihovi stariji kolege i Željezničar 2 je ovog tjedna prikazao najbolju predstavu sezone kada je sa 6-2 i 198 razlike dobio koprivničkog imenjaka. Zanimljivo, jedini minus u drvima nakupio je u petak najrazigraniji Željezničar Goran Vrček. Gosti su uzeli doslovce sve što su mogli. Dobili su najjačeg čakovečkog kuglača, drugi poen ukrali na setove, ali opet nisu bili niti blizu konačnom uspjehu. Čakovečki Željo je nakon uvodnog bloka imao 1-1 i 30 plusa. Luka Štrukelj (550) zaslužan je za poen, dok je Nikola Turk (529) još jednom nespretno izgubio isti, unatoč većem broju srušenih čunjeva. Sve dileme otklonjene su u središnjem paru. Iako je već spomenuti Goran Vrček igrao veoma kvalitetno (568), dva su mu čunja nedostajala do Buzuka (570). No zato je Luka Hojski (535) iskoristio priliku koju mu je pružio loši Grotić (467) pa je razlika porasla na gotovo 100 drva. Iako je za dva boda trebalo osvojiti još i barem jedan individualni poen, to nije bio nikakav problem. Čak štoviše i Igor Kolarić (544) i Matija Vikert (517) uspjeli su to bez stresa te doveli Željo do 3242 momčadska čunja.