Iluzorno je bilo da će se Željezničar vaditi na gostovanju kod Osijeka. Nakon 60 kugli bojali smo se da bi mogla biti prava katastrofa, a na kraju nismo zadovoljni prihvatljivim porazom od 2-6. Objektivno, prilike za bodove u Osijeku nije bilo jer su domaćini imali trojicu jakih aduta koji su otišli debelo iznad 600.
Franjo Gosarić i Predrag Turk krenuli su izrazito slabo te su na pola svoga nastupa imali tek po 257 i 256. Iako su potom „došli k sebi“ te završili na 546 i 544, Liović sa 632 i Radoš sa 614 su ih „unakazili“ i praktično sami dobili utakmicu. Neke hipotetske šanse davao je poen Ninoslava Mikaca koji je na kuglani koju ne može smisliti oborio jako dobrih 588.
Matematika za nastavak je bila jednostavna – pokušati doći do još tri poena i na taj način eventualno iskamčiti bod. Međutim, sve teorije pale su ubrzo u vodu jer je Mušanić startao sa 314, zadržao visoki nivo igre do kraja (614 ukupno) pa 571 čunj Tomislava Tvaroga uopće nije došao do izražaja. Preostala dvojica kuglača, Bojan Plevnjak i Zoran Jagić, lovili su ublažavanje neminovnog poraza jer na kraju sezone i poen razlika može biti presudna. Plevnjak je uspio dobiti prvi dvoboj sezone sa siromašnih 537, naravno kroz setove (2,5-15,) protiv Tutnjevića (541), dok je Jagić izglednu poziciju (2-1 u setovima i +15) upropastio sa 67 u pune na zadnjoj stazi čime je otvorio šansu Harkanovcu (555) da ga prestigne (548) i postavi konačni rezultat od 6-2 uz 151 čunj razlike.
Kako nesreća ne dolazi sama tako su i ishodi ostalih utakmica bili kontra naših želja. Prvo je Velebit dobio na gostovanju Poštar, a onda je i Medveščak savladao Bjelovar što je Željo ne samo bacilo na zadnje mjesto već mu i prilično otežalo daljnju borbu za osmo mjesto. Sljedeća stanica je Split gdje ih dočekuje lider Mertojak koji je u mislima zasigurno već upisao bodove iz predstojećeg susreta.