I s četvrtog gostovanja ove jeseni na kojem je mogao slaviti, Željezničar se ponovno vratio praznih ruku. A u Novskoj ne samo da je mogao već i trebao pobijediti. Možda bi najbolji opis načina na koji je izgubljena utakmica sa 5-3 bilo povlačenje paralele s dinamovim europskim tekmama – jer bilo je baš tako nekako, „dinamovski“. Željezničar je vodio i dominirao barem 80% vremena, da bi se u zadnja dva seta raspao te se sa +65 srozao na -50.
U prvom bloku poeni su podijeljeni, ali su zahvaljujući spektakularnoj igri Zorana Jagića (609) čunjevi (26) bili na strani čakovečke ekipe. Jagić je lakoćom i velikom razlikom pobjedio Crnojevića (537), dok je Predragu Turku (540) prije svega katastrofalan početak (114) skratio šansu protiv Dude (586). I nećemo sada tu filozofirati da bi s obzirom na ostvarene rezultate Željo uzeo oba duela da su parovi bili obratno postavljeni.
Srednji blok protekao je u potpunosti u prema željama međimurske ekipe. Najkonstantniji kuglač ove sezone, Tomislav Tvarog, još jednom je upisao kvalitetan nastup (574) te uvjerljivo savladao Poleta (549). Ninoslav Mikac (546) povećao je protiv Zovka (543) vodstvo na 3-1, iako je zbog loše treće staze (118) poen spašavao do samog kraja svog nastupa. Razlika od ukupno 54 momčadskih drva davala je Željezničaru pred završnicu prilično komotnu situaciju u kojoj čak nisu više morali ganjati poene, već samo braniti stečenu prednost u čunjevima.
I krenulo je opet sasvim solidno – Franjo Gosarić je u čišćenje šamarao devetke (3 u prvom setu), a Bojanu Košaku su brojke bile bolje od same igre na stazama pa se nije gubilo puno na prednosti. Problemi su počeli kada su Gosarića stale devetke, jer pozicije krajnje taktički nedisciplinirano (redovito uzimanje zadnjih čunjeva) nije pogađao pa mu ni 100 u pune nije donijelo nikakvu prevagu, a Košak pa je s druge strane nekontrolirano šarao od dame do dame. Najkritičniji je bio treći set zadnje runde u kojoj su Matić i Hečimović kombinirano srušili 313, a naš dvojac tek 250 (Košak 114), nakon čega su sa još dodatnih 24 čunjeva viška u samom finišu kreirali veliki preokret i zabetonirali pobjedu Novske. Gosarić (535) je tek na startu parirao Matiću (579), dok Košak (376) plaća danak dugotrajnoj ozljedi uslijed koje je znatno kasnije počeo sa treninzima pa je miljama daleko od forme. Stvar je pokušao izvući Luka Štrukelj no i znatno veće brojke od ostvarenih 132 ne bi promijenile ishod kraj Hečimovićevih 568.
Željo je tako možda ispucao i zadnju šansu za gostujućom pobjedom ove sezone, preostaje mu tek još eventualno Zadar početkom 2016. godine ako se isti ozbiljnije ne pojača. 50 čunjeva konačnog minusa najlakše je potražiti kroz tri grozna seta u kojima su Turk i Košak rušili po 114, a Mikac 118, međutim isto se postavlja pitanje slaganja momčadi budući je za zadnji blok ostavljen ove sezone posve neprepoznatljivi Košak (kod kojeg se uz to još i debelo zakasnilo sa zamjenom) te za ovaj rang natjecanja neiskusan Gosarić. Iako je Gosarić pametno žrtvovan na Matića, dojam je da se jednako trebalo postupiti i sa Košakom te ga suprotstaviti Dudi, a Turka sačuvati kao osigurača za kraj. No, kao i uvijek, lako je biti general poslije bitke. Umjesto da se odvoji od Novske na pet bodova i probije na ciljano osmo mjesto, porazom je Željo vratio u život Novljane te ih ostavio u konkurenciji. Pauza za vikend dobro će doći da se pred zadnje jesensko kolo koje dolazi kroz dva tjedna konsolidiraju redovi.