Napunjeni optimizmom sa završnog treninga na kojem je dobar dio momčadi prebacio 600 te evocirajući prošlogodišnji međusobni duel sa kojeg su na gostovanju izašli kao pobjednici, Željezničari su u subotu krenuli put Splita na susret drugog kola protiv Poštara. Prokletstvo amaterizma pokazalo se već u sastavu putnika budući dva startera iz prošlotjedna pobjede (Plevnjak i Štrukelj) zbog radnih obaveza nisu bila u mogućnosti pridružiti se momčadi. Unatoč početnom hendikepu, utakmica je krenula prema željama i planovima međimurskog sastava.
Tomislav Tvarog izvrsno je otvorio (312), držao na distanci Bradarića (274) te usprkos lošem finišu (130, 36 čišćenje) suvereno s velikom prednošću (589-549) osvojio prvi poen za Željo. Na njega se nadovezao i Predrag Turk koji je kraj slabe igre u pune (343) morao vrhunski čistiti (232) da bi sa 575-565 nadvisio Kolića. Franjo Gosarić kojemu su „pune“ jača strana, ovom zgodom taj je segment igre zaostao za preko 40 drva (404-362) pa stoga ne čudi što bez obzira na početno vodstvo (153-140) nadalje nikako nije uspjevao pratiti Grubara koji je dobivši duel sa 595-546 smanjio za Poštar na 2-1, a ukupni ekipni minus približio na samo čunj razlike.
U drugom dijelu utakmice nekoliko posve oprečnih priča, ali bez happy enda. Zoran Jagić je jednom od svojih utakmica karijere doslovce uništavao najboljeg Poštara Totića. Iako je Totić srušio čak 598, kraj Jagića naprosto nije dolazio do izražaja. Ne zna se koje brojke Jagića su impresivnije – 401 u pune, 258 čišćenje, 659 ukupno ili možda prva tri seta od po 166+169+168. Takvim nestvarnim nastupom Jagić je sam držao Željo u igri, međutim, malo je kazati da nije imao pomoći u suigračima. Unatoč činjenici da su juniori u uvodnom kolu iznijeli značajan teret pobjede te tako pokazali da se na njih itekako treba ozbiljno računati, protiv Poštara ostali su na klupi. Priliku su dobili prekaljeni Ninoslav Mikac i Bojan Košak. A oni se nažalost nikako nisu snašli na stazama Poljuda. Dok su pune još otvorili i više nego obećavajuće (Mikac 94, Košak čak 105), nadalje praktično više nisu pogodili ni kuglu te su čistili 35 i 27 (?!?). Mikaca je Igor Kolarić u prilično konfuznoj (i/ili panično) izvršenoj zamjeni odmjenio u 44.hicu (kuglu-dvije prije čišćenja?!?), dok je Košak odigrao još cijelu stazu i nakon srušenih 259 drva mjesto prepustio Matiji Vikertu. Za to vrijeme Jagić nije mogao sam protiv trojice pa je Poštar odjurio na 60-70 drva plusa. Vaditi vruće kestenje iz vatre u završnici jedne gostujuće prvoligaške utakmice ipak je bilo jedno posve novo iskustvo za Kolarića i Vikerta kojemu u ovome trenutku nisu još dorasli pa ih je važnost trenutka uništila da na kraju nisu pružili ono što mogu te su nastavili s blijedom igrom svojih suigrača koje su zamjenili. U zbroju, Mikac i Kolarić su ukupno imali 499, a Košak i Vikert 509. S takvim brojkama bodovi kod jednog solidnog protivnika, za kojeg je još Žuljević oborio 576, a Odrljin 561, naravno se ne mogu tražiti pa je Željo u konačnici poražen sa 5-3 uslijed 67 drva manjka (3444-3377).
Nekako je dojam da je s obzirom na prezentacije posljednjih tjedana trebalo imati mrvicu više odvažnosti (pa i drskosti), staviti mladiće od početka pa da bi se onda bilo bliže pozitivnom ishodu, iako doduše minuli vikend to oni nisu dokazali na terenu. Ali opet, dojam je…
Naredna četiri kola Željezničar će na repertoaru imati usuđujemo se kazati četiri najjače ekipe lige. Prvi od njih na redu je mnogostruki (uzastopni) i aktualni prvak Zaprešić. Pred koji tjedan Zaprešić je isprobao staze Mladosti na njenom otvaranju te s tek jednim ekstra pojedincem (Mance 623) srušio respektabilnih 3519. Čakovčani vjeruju da im se mogu ravnopravno suprotstaviti, ali morati će se puno varijabli poklopiti. Trebamo li uopće naglašavati da će za iznenađenje biti potrebna igra cijele momčadi na visokom nivou?