P(r)ozivanja iz prošlog broja kuglači Željezničara su u potpunosti realizirali. Najboljom ovosezonskom igrom sa srušenih 3441 čunjeva (zazivali smo 3450, al dobro, nećemo cjepidlačiti) u četvrtom su kolu sa 6-2 i čak 206 razlike svladali posrnuli Zadar, upisavši tako prvu pobjedu ove jeseni. Nekada veliki klub Željezničaru je uspijevao parirati tek nešto više od trećine utakmice da bi potom pitanje pobjednika bilo manje-više riješeno i samo se do kraja odrađivala formalnost oko formiranja konačnog rezultata.
Izvrsno je za Željo otvorio precizni Ninoslav Mikac koji je sa 591 visoko porazio nekad ponajboljeg igrača lige Ukalovića (532). Za Zadar je izjednačio Perić (574) koji je tradicionalno već crna mačka za Predraga Turka (545) koji ga taktički vrlo nediscipliniranom igrom (dur do dura) nije uspio u potpunosti ugroziti. Grč u igri trajao je još trideset kugli srednje dionice koju su loše otvorili Tomislav Tvarog i Stjepan Jagić srušivši na početku tek 128 i 126. Potom ubacuju u brzinu više i lome utakmicu u korist Željezničara. Jagić (558) pritom nije imao zahtjevan zadatak jer je Alić odigrao za prvu ligu sramotnih 488, dok je Tvarog (567) imao veće amplitude iz seta u set pa je Kartela (557) slomio tek sa posljednje dvije kugle u kojima obara 9+8. Vodstvo od 3-1 i visokih 110 drva plusa Željezničar više nije mogao ispustiti, dapače, čak su ga do kraja dana još udvostručili. Vrhunsku partiju pružio je Zoran Jagić koji bi uz malo bolje pozicije (nebrojenih rasparenih 7 u čišćenje) zasigurno ostvario i nešto više od ionako pohvalnih 603. Kao najbolji pojedinac susreta strpao je u džep Zelića (501, 16 ribica !!!) stavivši ga u „klub 100“. Bliski duel imao je Bojan Košak protiv starog poznanika Baljaka. Kapetan Zadrana i bivši reprezentativac dobio je poen sa 583-577, a ključnim se pokazao drugi set u kojem su obojica bili neprepoznatljivi te se „tukli“ na malim brojkama koje su sa 128-124 pripale Baljaku.
Prvim bodovima Željo je skočio na deveto mjesto i u miru sada može kroz dvotjednu stanku pripremati gostovanje kod Medveščaka u Zagrebu. Medvjedi imaju trojicu ekstra igrača – Bolanču, Kovača i Čotu, ali s iskustvom višekratnog treniranja i igranja kvalifikacija proljetos na njihovoj zagrebačkoj kuglani možda Željezničari uspiju ušićarit nešto.
Pravi malo podvig uspio je Željezničaru 2 protiv prvog favorita čitavog prvenstva Podravke. Dočekani s dozom podcjenjivanja, uz popratne komentare domaćina da će im valjda uspjeti barem pružiti otpor na njihovoj „šetnji“ do bodova i titule, kod mladića Željezničara probudio se inat koji su krajnje uspješno prenijeli i na staze. Željezničar je vodio manje-više od prvog do zadnjeg hica do konačnog ishoda od 6-2 uz 40 drva viška. A tih 40 razlike u cijelosti je stvoreno u prvom dijelu igre. Matija Vikert (548) i povratnik Goran Vrček (546) donijeli su prva dva poena i zalihu u čunjevima. Odličan debi imao je najmlađi član, Igor Kolarić koji je srušio 555 te izjednačeni duel koji je mogao otići na bilo koju stranu ispustio u samoj završnici Ivanu Betlehemu (563). U nastavku su braća Turk žrtvovana na Zlatku Betlehemu (574) kojemu je prepušteno da si pokupi „svoj“ poen. Krenuo je Nikola (372) dok je u završnici pokušao podebljati rezultat Zvonimir (126), no srećom to je bila jedina igračka pozicija na kojoj Željezničari nisu imali svoj dan. Drugom debitantu kod Želje, Luki Hojskom, posao je olakšala povreda Mihajlovića (96) na samom početku njegovog nastupa, budući Ivaniš (421) koji ga je zamijenio nije na istom nivou. No, nije povreda suparnika sama donijela poen već je to prije svega zasluga dobre igre Hojskog koji je karijeru u Željezničaru otvorio sa 552. Kao pravi kapetan, u ključnim trenucima dok je Podravka na moment bila u naletu te gotovo poravnala stanje na semaforu, odigrao je Luka Štukelj. S 558 bio je predvodnik svoje ekipe i rezultatski te je osigurao Željezničaru idealan start sezone kod protivnika koji će i doma i vani teško gubiti bodove.