* Vijesti...

ŽELJO 2 VICEPRVAK

Za razliku od svojih iskusnijih kolega, rezervna momčad Željezničara imala je vrlo uspješnu 2016. godinu – nakon uvodnog poraza protiv prvaka Podravke, ostatak zimskog dijela sezone odradili su za čistu desetku ubilježivši deset uzastopnih pobjeda koje su im na kraju prvenstva donijele drugo mjesto na tablici. Neskromni bi kazali što li bi tek bilo da nije bilo nekoliko tragikomičnih poraza jesenas.

Prvi dio posla u zadnjem tjednu sezone odrađen je u utorak kada je u zaostaloj utakmici poražena Elektra iz Križevaca sa 6-2 i 114 čunjeva viška. Luka Štrukelj (516) donio je prvi poen neuvjerljivom igrom, a jedna slaba staza (116) koštala je Zvonimira Turka (523) protiv Knapića (529). Susret su usmjerili Luka Hojski (544) i Goran Vrček (537) osiguravši vodstvo od 3-1 i nedostižno 121 drvo plusa. Nikola Turk (527) te Bojan Kuzma (387) i Manuel Korent (117) mirno su iskontrolirali susret do kraja.

Za titulu viceprvaka Željezničaru je trebala još pobjeda u zadnjem kolu na gostovanju kod varaždinskog Obrtnika 2011. A to pa su odradili u velikom stilu – sa čistih 8-0 i gotovo 200 razlike. Luka Štrukelj (568), Matija Vikert (561) i Goran Vrček (540) najavili su slavlje, a Luka Hojski (564), Bojan Kuzma (525) i Igor Kolarić (281) uz pomoć Manuela Korenta (242) potvrdili su veliku večer momčadi.

Poslije nekoliko godina lutanja i boravljenja u donjem dijelu ljestvice, najzaslužniji za ponovni proboj na vrh su Matija Vikert, koji ne samo da je bio po prosjeku najbolji pojedinac Željezničara 2, već je u ukupnom poretku drugi igrač cijele lige te Igor Kolarić koji je osvojio najviše poena (15 iz 21 nastupa). Za prvu sezonu u klubu visoku razinu igre u većem dijelu držao je i Luka Hojski, dok su čvrsti oslonci bili kapetan Luka Štrukelj i Goran Vrček. Širini kadra i većem izboru kvalitete, posebice u drugom dijelu prvenstva, doprinijeli su Bojan Kuzma, Nikola Turk i Zvonimir Turk. Povremeno je uskakala Katarina Rašperger, a poneku priliku dobili su i Manuel Korent, Božidar Igrec te Stanislav Štrukelj. Uzde je u rukama nad ponekad hirovitim momcima držao trener Anđelko Crnčec.

ŽELJO STREPI I DALJE

Posljednjih tjedana svi ligaški rezultati idu na ruku kuglačima Željezničara – osim njihovih samih. Protiv fenjeraša Novske nastavljena je neugodna tradicija – Željo ih još nikada nije pobjedio na čakovečkim stazama. Pred subotnji dvoboj praktično otpisana i već u drugu ligu ispraćena Novska došla je u nekompletnom sastavu bez Zovka i Stjepanovića no i takvi su uspjeli zagorčati život Željezničaru koji kao da je jednim uhom (i duhom) bio u Osijeku na susretu konkurentskog Kandita. Zapravo, Željezničari su zapaprili sami sebi odigravši na nedopustivo niskih 3324 i izgubivši domaću utakmicu od protivnika koji nema ni 3400.

Jedini koji je kod Čakovčana zaslužio prolaznu ocjenu bio je Ninoslav Mikac (577), a i on je izgubio u otvaranju susreta protiv Dude (603) koji je „poludio“ u drugih 60 kugli kada je oborio nestvarnih 333. Alarm za paniku u tim se trenucima još nije palio jer je Zoran Jagić (534) u blijedom nastupu ipak nadjačao Crnojevića (514). Pod kakvom takvom kontrolom rezultat je bio još i tokom srednje dionice. Tomislav Tvarog (562) bez stresa dobiva starijeg Hećimovića (530), dok je za Novsku poravnao Matić (574) koji je cjelokupnu razliku od 16 drva u odnosu na Predraga Turka (558) stekao na posljednjoj stazi (158-142). No, problem je egzistirao zapravo od ranije kada je Turk imao tek 260 u pola igre. Na početku trećeg para Novska neočekivano dolazi do visoke prednosti – mlađi Hećimović odmah stavlja 23 čunja Bojanu Košaku (158-135), a Poleto nešto sitno Stjepanu Jagiću (140-134). Zato je Poleto pojačao na narednim stazama i u konačnici stigao do uvjerljivog poena sa 588-542. Košak je držao duel na setove (2-1), ali početni minus u čunjevima nije uspjevao sustići. U finišu je i on klonuo pa je Marko Hečimović omjerom 577-551 donio Novskoj pobjedu od 6-2 i 62 razlike.

Raspleti ostalih utakmica doveli su do toga da Željo i dalje unatoč dva vezana poraza drži spasonosnu osmu poziciju. Iako se donedavno računalo da je potrebno 16 bodova, ako će sve biti u okviru redovnog tijeka stvari (čitaj:objektivnih omjera snage među protivnicima zadnjeg kola), Željo bi mogao opstati i sa trenutnim saldom pošto nije izgledno da ga poveća na gostovanju kod Grmoščice. Stoga ne sumnjamo da će u subotu više koncentracije biti na dvoboj Osijeka i Kandita, od kojih potonji eventualnim bodom može Željezničaru produžiti sezonu do ljetnih kvalifikacija, nego na događanja u zagrebačkoj Kustošiji gdje stanuju zeleni iz Grmoščice. Zadar realno ne bi smio biti prijetnja jer odlaze u goste prvaku Zaprešiću.


Prosvjetar je bio formalni domaćin u zaostaloj utakmici protiv gradskog rivala Željezničara 2. Prosvjetar je priključak držao samo tokom prvog para kada je Stjepan Blažek (527) dobio indisponiranog Luku Štrukelja (501). Kako će se kasnije uspostaviti bio je to ujedno i jedini poen kojeg je na susretu uzeo Prosvjetar. Željo 2 je slavio sa 7-1 i uvjerljivih 127 razlike. Već od starta visoko je letvicu postavio Goran Vrček (553) što je bilo nedostižno Nebojši Žnidariću (520). Još manje problema imao je Igor Kolarić (523) protiv kombinacije Višić (245)-Danilović (248), a vodstvo je povećao Luka Hojski (538) u srazu sa Igorom Mačekom (509). U završnici napokon dobar nastup na Mladosti za Matiju Vikerta (557) kojeg nije mogao pratiti Ivan Rođak (513) dok je točku na „i“ stavio Bojan Kuzma (541) kontra Emila Horvata (524).

Mladići Željezničara 2 su u duhu fair playa netom prije termina redovnog kola izašli ususret igračima Elektre iz Križevaca i odgodili utakmicu, umjesto da su za zelenim stolom pokupili čistih 8-0 i već osigurali srebrninu.

  • Na regionalnom prvenstvu parova održanom u Bjelovaru, a koje je ujedno bilo i posljednja izlučna stanica pred državnu završnicu, međimurski kuglači se nisu proslavili, barem ne oni od kojih se to očekivalo. Među 16 sudjelujućih, tri su ekipe bile čakovečkog Željezničara. Najviše su, na sedmom mjestu, završili oni za koje se nismo nadali – Luka Hojski (579) i Goran Vrček (538). Koliko su imenovani ugodno iznenadili, toliko je razočarao prvoligaški duet Tomislav Tvarog (538) i Bojan Košak (566) smjestivši se poziciju ispod svojih kolega iz rezervne momčadi. O petnaestom mjestu Predraga Turka (529) i Zorana Jagića (546) ne isplati se trošiti tintu.

JEDNA PREPREKA MANJE

Prvi krug regionalnog kupa odveo je Željezničar u Kutinu kod tamošnjeg Zanatlije. Za razliku od ligaških utakmica, specifičnost kupa je ne samo što se igra na jednu utakmicu u kojoj je niže rangirani klub uvijek domaćin nego još i više u tome što je dopušteno igrati na bilo kakvoj vrsti kuglane. A za kuglanu u Kutini ne da možemo kazati da je specifična već ju bez imalo grižnje savjesti možemo kolokvijalno okarakterizirati kao „oranicu“ ili čak i „groblje“. Ušminkano je tek zaletište koje ima zaista odlične daske položnice, ali preostalih dvadesetak metara više nalikuje na lokalne seoske ceste nego na ravnu kuglačku stazu. Kraj takvih uvjeta važno je savladati protivnika pa makar to bilo i lošim rezultatima. Protiv domaćeg drugoligaša Zanatlije Željezničar je imao problema tokom prva dva bloka u kojima su poeni razdijeljeni, a razlika u čunjevima je bila neznatna. Ninoslav Mikac doveo je Željo u dominantan položaj sa 568 protiv Batkovića (520), a Zoran Jagić (533) nije previše zaostao za Brozovićem (560). Srednja dionica donijela je sumrak po jednog igrača u svakoj ekipi. Tako je Predrag Turk (525) imao lagani posao protiv Horvata (229) i Jakovljevića (254), dok je Željo u minus bacio Stjepan Jagić (214, 6 uzastopnih promašaja istog čunja?!?) kojeg nije mogao izvući Franjo Gosarić (259).Stvar su u trećem bloku rauriješili Bojan Košak (538) i Tomislav Tvarog (566) dobivši oba duela te donijevši priličnu razliku u čunjevima za pobjedu od 6-2 i 84 razlike. U sljedećoj rundi Željezničar opet gostuje, ovaj puta u susjednom Varaždinu kod Ceste, a pobjednik tog dvoboja plasirati će se u osminu finala državnog kupa.

PRVA MEČ LOPTA PROPUŠTENA

Ne toliko kvalitetnu koliko rezultatski izjednačenu te pomalo ludu utakmicu odigrao je Željezničar u subotu u Gospiću protiv direktnog konkurenta Velebita. Po tko zna koji puta, jer više ni ne brojimo sve ispuštene prilike, Željezničar se sa gostovanja vratio pognute glave iako mu je pobjeda ili barem remi cijelo vrijeme bio nadohvat ruke. Velebit je u konačnici pobijedio sa visokih 7-1 u poenima, ali 49 čunjeva ukupne razlike vjerodostojnije dočarava kako su dueli bili bliski. Iako možda nakon ovakvog poraza zvuči nevjerojatno, ali lako se moglo dogoditi da Željo i pobjedi pa čak i sa sa maksimalnih 8-0. Koliko sreće je Željo imao jesenas protiv istog protivnika, pobjedom u zadnjoj kugli, toliko je isto sada imao nesreće ili vlastite nespretnosti jer je kod praktično svakog dvoboja odlučivao po jedan ili dva hica.

Krenulo je krivo od samog početka. Zoran Jagić (549) vodio je 2-1 u setovima, da bi izbijanjem dama par kugli do kraja odlučujući set (134 -139) te samim time i poen prepustio Zriletu (561). Ninoslav Mikac sa tri je ribice poklonio drugi set Vidaku, dok je u trećem propustio kapitalizirati +9 kroz pune i devetku u 16. hicu. Kada pa je predzadnjom kuglom svoga nastupa Mikac srušio još jednu devetku, činilo se da će biti 1-1. Međutim, Vidak u istom hicu uzvraća jednakom mjerom, devetkom te na kraju sa 568-565 donosi i drugi poen domaćinu. Ako je već bilo 2-0 za Velebit, barem je razlika bila na samo 15 drva.

U srednjem paru katastrofalno je krenuo Tomislav Tvarog (112) te je tokom igre zaostajao i po 40 drva da bi vrhunskim finišom (166) gotovo kreirao senzacionalan preokret. Butorac je ipak na kraju Velebitu upisao i treći poen omjerom 564-553. U tim je trenucima Željo na životu održavao kapetan Predrag Turk (555) koji je od početka do kraja vodio protiv Juričevića (547) te uz manje nesigurnosti rezultat smanjio na 3-1. Nevelikih 18 čunjeva minusa još je uvijek pružalo mogućnost za sva tri kladioničarska znaka.

Franjo Gosarić snašao se iznad očekivanja na zahtjevnoj kuglani te je sa 284 na pola igre bio u egalu s Mesićem (286). Drastičan pad igre u nastavku te mnogobrojnim promašajima ispušten treći set (128-131) pokolebali su Gosarića koji do kraja obara još samo 110 i predaje duel Mesiću na niskih 537-522. Bojan Košak (553) je protiv starog poznanika, Zubčića (568), odigrao četiri ujednačena seta (od 137 do 140), a do poena i barem ublažavanja poraza dijelila su ga dva čunja kojima je na zadnjoj stazi mogao na setove dobiti dvoboj. U par trenutaka na utakmici je zaiskrilo kako između igrača tako i među navijačima obiju ekipa koji su zdušno bodrili svoje pulene. Imali su u Željezničaru prigovore na određene tehničke aspekte (temperatura debelo ispod minimalno dopuštene, prekratko trajanje zagrijavanja, toleriranje nesportskog ponašanja domaćih kuglača, bezobrazan i agresivan nastup glavnog suca), ali isti nisu utjecali na konačan ishod.

Ako su već izgubili, Željezničaru barem nisu naštetili ostali rezultati koji su u ovom kolu bili svi u granicama očekivanog. Tako Željo još uvijek drži osmu poziciju, a nova meč loptu koju ne smiju upropastiti dolazi za par dana kada u goste stiže posljednja Novska. Međutim, potreban je maksimalan oprez jer Željezničar nikada nije na svojoj kuglani savladao nadolazećeg suparnika, a k tome je Novska izgubila sve šanse za spas pa će igrati opušteno i bez presinga što može biti najopasnije. Mala bojazan postoji i vezano za Zaprešić koji je u ovome kolu osigurao novi naslov prvaka pa je za sljedeće kolo i gostovanje kod Kandita, još jednog direktnog suparnika Željezničara za poziciju na tablici, najavio juniorski sastav.