* Vijesti...

Kuglačke crtice

  • Dres prvaka „obuklo“ je čelništvo Grada Čakovca i Međimurske županije. Na zasebnim prijemima gradonačlenik Stjepan Kovač te župan Matija Posavec i njegov zamjenik Zoran Vidović ugostili su kuglače Željezničara  kojom prilikom su uz prigodne čestitke izrazili spremnost da u okviru svojih mogućnosti lokalna zajednica pomogne i prati međimurske prvoligaše u novoj sezoni u kojoj su im zaželjeli što bolje rezultate, a kojom prilikom je najavljeno i angažiranje oko traženja rješenja za temeljitiju obnovu jedine međimurske kuglane, one na SRC “Mladost” u Čakovcu.
  • Najmlađi međimurski kuglač, Manuel Korent, sudjelovao je na dvodnevnom pojedinačnom prvenstvu Hrvatske za kadete koje se održavalo na kuglanama u Delnicama i Vrbovskom. Od 37 sudionika Manuel Korent iz Željezničara je rezultatima od 498 i 419 čunjeva zauzeo 23. mjesto. Manuel je tokom velikog dijela nastupa prvog dana držao i značajno viši plasman, ali je isti propustio lošim čišćenjem koje ga je i narednog dana koštalo mnogo čunjeva budući je u dva navrata uspio u petnaest kugli uzeti samo po devet drva.
  • U organizaciji Kuglačkog saveza varaždinske županije minulih se tjedana na kuglani na Dravi odigravala sada već tradicionalna ljetna sprint liga. Među 19 prijavljenih ekipa, njih pet je bilo komponirano iz redova raznih međimurskih klubova. Uvodni dio odigravao se unutar skupina po sistemu svaki sa svakim, a u toj grupnoj fazi zapele su već „Mlade nade“ sastavljene pretežito od igrača druge momčadi Željezničara te dvije ekipe sastavljene uglavnom od igrača Prosvjetara pri čemu je jedna nosila samo ime kluba dok je druga, mješovita muško-ženska nastupala kao „Međimurje“. U knock-out dio probio se Zanatlija koji je u četvrtfinalnu bio bolji sa 7-2 od M.I.G.-a da bi ga istim rezultatom u polufinalu porazili Amazonci, dok su potom u utakmici za treće mjesto s 5-4 bili slabiji od Križevčana. Zanatliju su „osvetili“ prvoligaši Željezničara ovom prilikom okupljeni pod sponzorskim imenom „Pero mesar“. Nakon što su u prvoj rundi sa 8-1 bili jači od C.B. Kugle, u polufinalu su imali najteži zadatak te sa minimalnih 5-4 nadjačali Križevčane. Finalni dvoboj protiv Amazonaca „mesari“ su, koje su činili Predrag Turk, Bojan Košak, Ninoslav Mikac, Stjepan Jagić i Bojan Kuzma, završili u svoju korist sa 6-3.

ŽELJO PONOVNO PRVOLIGAŠ ! ! ! !

Nakon četiri sezone izbivanja, čakovečki Željezničar se vratio tamo gdje i pripada – u društvo najboljih kuglačkih klubova u državi koji će se od jeseni natjecati u elitnom rangu prvoligaša. Po osvajanju titule prvaka u regiji sjever, Željo je bio uspješan i na posljednjem koraku kada je kroz dvodnevne kvalifikacije, koje su se održavale na kuglani „Zagreb“ u Kranjčevićevoj, između pet pobjednika regija izborio promociju u najviši razred natjecanja – 1.HKL.

Prema prošlotjednim predviđanjima zagrebački „Hrabri“ u startu su se pokazali kao posve nekonkurentni, s rezultatima od po 460 ili 490 čak izazivali i čuđenje kako su zalutali na ovaj događaj, a ni Željezničar iz Belišća nije uspjevao na dulje staze pratiti preostalu trojku, Karlovac, splitski Mertojak i Željezničar iz Čakovca, za koje se i unaprijed pretpostavljalo da će između sebe voditi bitku za dva mjesta koja su donosila ulazak u prvu ligu. Sve tri momčadi krenule su sa najjačim oružjem – Mertojak s pouzdanim Milanovićem, Karlovac s internacionalcem Manevom koji je u zadnji tren dobio zeleno svjetlo za nastup, a naš Željo sa Zoranom Jagićem kao najboljim igračem lige i kuglačem koji najbolje poznaje „Dragaševe“ staze. Takva taktika bila je pun pogodak jer je mlađi Jagić s 594 doveo Željo u vodstvo od samog početka s vrlo čvrstim kapitalom i temeljima za nastavak. Milanović je držao Splićane na minimalnom odstojanju (586), ali je zato Manev praktično na samom startu pokopao Karlovac s 523. Identično odstojanje zadržalo se kroz narednu rundu u kojoj je za Željo Ninoslav Mikac srušio 561, a na otprilike istom nivou odigrali su i konkurenti. Značajno odvajanje uslijedilo je tokom trećeg bloka u kojem je Bojan Košak ostvario najviši pojedinačni rezultat čitavog natjecanja te sa 611 priskrbio dodatnih pedesetak drva prednosti Željezničaru. Još dvadesetak čunjeva plusa stavio je Tomislav Tvarog (569) u čije se mogućnosti kako se ispostavilo nepotrebno sumnjalo. Peti blok je i u subotu i nedjelju kidao živce navijačima čakovečke ekipe koju su na dupkom ispunjenoj gledalištu bodrili navijači iz raznih dijelova Međimurja, od Središća do Dubrave, a glasnice su poderali i nekolicina njih preko Drave. Stjepanu Jagiću ovakav turnirski način kvalifikacija očito ne odgovara jer je baš kao i pred koju godinu posve razočarao natjeravši trenera Žinića da nakon njegovih 246 (133+113) posegne za zamjenom. Bojan Kuzma je s 267 donio pomak, ali se djelić razlike prema pratiteljima istopio, srećom puno manji nego što je prilika objektivno pružala. Za kraj prvog dana nastupio je kapetan Predrag Turk koji je prije svega vrhunskom igrom u pune (400) i ukupnih 571 iskontrolirao nalet Mertojaka te osigurao miran san pred Karlovcem. 47 drva ispred divova s juga i 112 u odnosu na klub sa četiri rijeke nudila su veliku dozu sigurnosti pred finalni okršaj.

A on je za Željo započeo u nedjeljno podne s jednakim rasporedom igrača kao dan ranije. Zoran Jagić ponovno je oduševio i fantastičnom igrom sa puno pogođenih atraktivnih pozicija dizao publiku na noge te na samom uvodu sa 609 Željezničaru ne odškrinuo već širom otvorio vrata prve lige budući je razlika pred trećeplasiranim Karlovcem, unatoč 589 „pokajnika“ Maneva narasla na 132 čunjeva. U nastavku su Ninoslav Mikac (535) te posebice Bojan Košak (540) odigrali ispod očekivanja, ali unatoč slabijem danu nisu doveli u pitanje status budućeg prvoligaša već su tek omogućili konkurenciji smanjenje zaostatka. U tim trenucima jako su dobro kotirale dionice Karlovca koji je iskoristio kiks Mertojakovog para Primorac-Zoković (498) te preuzeo drugu poziciju. Stvari je na svoje mjesto vratio Tomislav Tvarog koji je s 571 bio najujednačeniji Željezničar vikenda. Peta runda ponovo je bila kritična za Željo. Pomalo kontroverznom odlukom koja nije prihvaćena aklamacijom trener Žinić odlučio se u vatru baciti juniora Luku Štrukelja koji se kroz dosadašnju karijeru ne može pohvaliti baš utakmicama u uzavreloj atmosferi. Štrukelj igrom nije demantirao kritičare pa se nakon njegovog mučenja od svega 518 drva razlika prema prvim pratiteljima, a to su u međuvremenu nanovo postali Splićani, smanjila na svega jednu postavu (9), ali bi zato bilo potrebno pravo malo čudo da se tokom zadnjeg igrača ispusti kapital od 74 čunja koji se još uvijek održavao u odnosu na Karlovac. Kapetan Predrag Turk (541) u revijalnom je tonu kontrolirao tijek zbivanja te, iako je doduše prvo mjesto do konca prepušteno Mertojaku, sigurno Željezničare pozicionirao na prvoligaški kolosijek.

Unatoč ostvarenju zacrtanog cilja, izostala je euforija kao prilikom premijernog proboja među prvoligaše pred šest godina, a razlog tome zasigurno leži u činjenici slabije nedjeljne igre (3314 u odnosu na 3419 dan ranije) te što se nije vikend okončao apsolutnim trijumfom pobjednika kvalifikacija. Prvo ime vikenda i jedini igrač s prosjekom iznad 600 bio je Zoran Jagić, kojem su Željezničari najviše zahvalni ne samo zbog učinka na stazama već i zbog donatorskog dijela kojim je svome klubu omogućio kako treninge tjednima unaprijed tako i „puni pansion“ kroz sam turnir. Kada se glave ohlade, analizirat će se postignuto te pokušati stvoriti formula da se prvoligaško kuglanje u Čakovcu zadrži dulje od tek jedne sezone, a dotle neka uz naše čestitke Željezničari uživaju u zasluženom uspjehu.

NA POSLJEDNJOJ PREPRECI

Vrhunac sezone za kuglače Željezničara stiže nadolazećeg vikenda – po izborenoj tituli prvaka 2.HKL sjever, na putu do cilja u vidu prvoligaškog društva stoje još pobjednici preostalih regionalnih drugih liga širom Hrvatske, a koji će svoje snage odmjeriti na dvodnevnim kvalifikacijama.

Mjesto odigravanja je kuglana „Zagreb“ u Kranjčevićevoj, poznata i kao „Dragaševa“ odnosno „Medveščakova dok su protivnici koji će pokušati čakovečkom Željezničaru prepriječiti ulazak među elitu splitski Mertojak (jug), Karlovac (zapad), Željezničar iz Belišća (istok) te Hrabri iz Zagreba (centar). Sustav natjecanja je da se igra u dva nastupa, dva dana u nizu, svaka momčad s uobičajenih šest igrača, nema duel igre i poena već isključivo na ukupni momčadski rezultat. Dva kluba s najvećim učinkom steći će pravo nastupa u 1.HKL najesen.

Predviđanja su da bi se glavna borba trebala voditi između krajnjeg sjevera i juga, a u istu će se probati uključiti i Karlovac. Prema kuloarskim pričama, zagrebački predstavnik je posve neambiciozan, dok su Slavonci enigma, ali njihovi ligaški prosjeci ne predstavljaju bauk. Mertojak je iznimno mlada ekipa, prosjeka godina debelo ispod 30 što je vrlo rijetko u kuglanju dok izgledom zbog svoje visine više liče na košarkaše. Žubrinić, Čubelić, Primorac i Zoković harali su pred koju godinu u svim kategorijama mlađeg uzrasta i to kako momčadski tako i pojedinačno. Njihova mladost im je s jedne strane prednost  kako zbog razornih kugli tako i fizičke spreme koja bi mogla igrati važnu ulogu na dvodnevnom turniru, ali bi ih eventualno moglo sputati neiskustvo. Po tom pitanju dozu sigurnosti trebao bi im garantirati Milanović koji je u prvom desetljeću trećeg milenija bio neizostavni član tada neprikosnovenog Zadra. Ukoliko će postizati iole približne rezultate kakve su prikazivali na svojem subotnjem treningu na koji smo bacili oko, možemo im lagano natovariti pritisak prvih favorita.

Kao drugi najozbiljniji konkurent našem Želji javlja se Karlovac, ali kod kojeg stoji jedan veliki upitnik. Taj upitnik odnosi se na nastup njihovog daleko najboljeg igrača, makedonskog internacionalca Kostadina Maneva, a koji nastup je upitan zbog suspenzije makedonskog nacionalnog saveza i svih igrača tog sportskog državljanstva od strane krovne svjetske kuglačke organizacije. Suspenzija je startala od 01. travnja (nije šala), a u istom košu se našao i savez BiH koji je u međuvremenu uspio ishoditi ukidanje suspenzije pa ista opcija reguliranja trenutnog stanja postoji i u slučaju Makedonaca. Ukoliko Manev ne bi imao pravo nastupa, Karlovac praktično ispada iz bilo kakvih kombinacija te bi put Željezničaru bio otvoren, no na isto je bolje ne računati kako ne bi došlo do uvijek opasnog efekta opuštanja.

Period od završetka ligaškog dijela sezone Željezničar je marljivo iskoristio za upoznavanje i uigravanje sa zagrebačkom kuglanom na kojoj će se turnir održati. Prvi dojam je da je kuglana iznimno zahtjevna – kako tehnički tako i fizički. Ovaj tehnički dio definitivno bi trebao ići na ruku našim momcima, a odnosi se na potrebu povećane preciznosti kugle jer svaki slabije izvedeni hitac se odmah kažnjava i ono što je bitno – brzina kugle nema odlučujući utjecaj – nema odbijanja i povratnih „gratis“ čunjeva. Pada sve što se pogodi, ali i samo ono što se pogodi – ništa ekstra na poklon. Staze gotovo nikuda „ne vuku“, a svaka tvrđa kugla rezultira probijanjem dura/dama, odnosno izbijanjem pojedinaca umjesto cijele pozicije. S obzirom da se svakih hitac mora izvesti sa stopostotnim angažmanom, kuglana troši i mnogo igračke snage pa bi kod starijih kuglača to moglo izazvati problem tokom drugog, nedjeljnog nastupa. Procjena je da bi ekipni prosjek od 3350 čunjeva po danu trebao biti dostatan za ostvarivanje cilja. Brojka možda djeluje malo, posebice iz perspektive Željezničarovih ligaških rezultata gdje su doma bili stalno iznad 3400, a i u gostima često. No, utakmice poput onih u Novskoj ili Zaboku (tri puta po značajno ispod 3300) i prije svega ona slavljenička u Sisku od još uvijek neshvatljivih 3060 pozivaju na krajnji oprez.

Kako su izgledali Željezničari na zagrebačkim treninzima te kako stići do potrebnih 3350? Pa kao najčvršća karika pokazuje se Zoran Jagić, najbolji igrač lige te kuglač koji je dio karijere upravo kao član Medveščaka na tjednoj bazi trenirao i igrao na stazama koje će sada krojiti poredak. Njegovih u zadnje vrijeme prikazivanih 580-590 bio bi značajan kapital. I drugi najstabilniji igrač nosi isto prezime – Stjepan Jagić bio je u rasponu 545-565. Raduje napredak iz treninga u trening Ninoslava Mikaca (533, 552, 562), dok Bojan Košak još traži način kako stići do mirnih 570 te uglavnom ne iskače izvan 540-550. Predrag Turk ulijevao je sigurnost sa 570 u prvim navratima te se nadamo da se neće ponoviti eksces poput subotnjih 503. Tomislav Tvarog kao standardni član udarne šestorke zadaje najviše glavobolje jer se nikako ne uspijeva aklimatizirati na objekt pa se i s hrpom devetki u čišćenje izvlači na tek 523-530-545. Kao prva alternativa se nameće Luka Štrukelj koji ima i najviše recentnog iskustva s tom kuglanom budući je na nedavnom juniorskom prvenstvu ondje rušio 552 te k tome pridodao treninge na 521, 540, 568 i 527. Bojan Kuzma (558, 520, 546) ostvaruje bolje cifre nego što bi vizualno njegova igra sugerirala te će uskakati ako zagusti.

Zagreb nije daleko, svega sat i kusur vremena lagane vožnje pa se očekuje velika podrška Željezničarovih navijača koji će zazivati ponavljanje vikenda na Plitvicama od pred šest godina kada se njihov klub nalazio na identičnoj misiji. U subotu Željezničari startaju s igrom od 13 sati, dok je nedjeljni početak zakazan za 11h odnosno podne, ovisno o plasmanu prvog dana. Kako bi u narednom broju mogli pisati o ulasku u prvu ligu, dođite, bodrite i pomognite Željezničaru na njegovom putu.

EKSPRESNI RASTANAK

Željezničar je nastavio crnu statistiku u susretima s Novskom te i nakon posljednje utakmice i nadalje iščekuju prvo domaće slavlje nad njima. Promatrajući stav, razmišljanja i govor tijela tokom tjedna kada su se na treningu razbacivali šestoticama mogao se kod Željezničara steći dojam mrvicu prevelike samouvjerenosti u pobjedu (unatoč 3060 čunjeva u Sisku) nad dugogodišnjim prvoligašem i osvajačem NBC pokala od pred par godina, a koja samouvjerenost je po otvaranju susreta onda prerasla u grč kada stvari nisu krenule kako su zamislili.

S aspekta postignutih brojki bila je to za Željezničar dobra utakmica (3442), no ne i spektakularna. Kao što su sami igrači Novske kasnije komentirali, čakovečka Mladost nekada je bila među najtežim kuglanama, no kako se u posljednjem razdoblju pojavilo još podosta zahtjevnih objekata, kuglači su se s vremenom privikli na njih te su samim time potrebne i bolje igre za pobjedu nad prvoligašima. A taj prvoligaš iz Novske srušio je 3489 te unatoč ne suviše velikoj razlici od 47 drva, vrlo uvjerljivo s visokih 7-1 porazio Željezničar. Željo je imao tri visoke cifre i tri kuglača kojima fali po petnaestak čunjeva. Praktično u svakom duelu kuglači Željezničara su imali aktivnu poziciju, držali egal čitavim tijekom dvoboja te posustajali u zadnjim kuglama setova u pravilu probijanjem dureva. Kad je trebalo presjeći za set ili poen, gosti su imali tu kvalitetnu kuglu za dobar otvor i pogođenu poziciju, dok su Željezničari pomalo na silu jurili devetke koje nisu pogodili već se zapravo durom zakopavali.

U otvaranju je Zoran Jagić (564) izgubio od Matića (576), a Tomislav Tvarog (548) od Zovka (563). Nastavak je donio nova razočaranja. Ninoslav Mikac (557) nije mogao parirati najboljem igraču Novske, Dudi (601), a kada je još i Predrag Tuk (599) za čunj izgubio od Stjepanovića (600), počeo se naslućivati crni kraj. Pitanje prolaska i teoretski je razriješeno pola sata prije kraja kada je Novska osigurala pozitivan omjer u setovima i za slučaj eventualnog remija. No, i taj remi je ostao nedostižan. Bojan Košak (594) je dobio kako se ispostavilo na kraju počasni poen, skinuvši pritom i solidni dio minusa, ali Stjepan Jagić (580) nije protiv odličnog Poleta (591) mogao učiniti ništa slično pa je Željo puno ranije nego prošle sezone (četvrtfinale Hrvatske) okončao svoj put u Kupu.

  • Željezničar 2 je pobjegao sa praktično samog začelja i prvenstvo završio na devetom mjestu ne pokazujući tako već sezonama nikakav napredak. U porazu od Obrtnika iz Oroslavja od 6-2 uz 69 drva minusa kod Željezničara se najviše iskazao Matija Vikert (552), ujedno statistički igrač Željezničara s najvećim prosjekom. Katarina Rašperger (541) kao i braća Turk, Nikola 535 te Zvonimir 531, pružali su solidan otpor domaćinima, ali ipak nedostatno za pozitivan ishod.